Od Ebu Šumase el-Mehrija prenosi se da je rekao: “Bili smo kod Amra b. el-Asa, radijallahu anhu, a on je bio na samrtnoj postelji, pa je dugo plakao i okrenuo lice prema zidu. Njegov sin ga je upitao: ‘Oče moj, zar te nije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao time i time? Zar te nije Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao time i time?’ On je tada okrenuo svoje lice prema njemu i rekao: ‘Najbolje što možemo pripremiti jest svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Ja sam bio u trima etapama u životu. Niko nije mrzio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, više od mene i ništa mi nije bilo draže od toga da budem u prilici da ga ubijem; i da sam umro u tom stanju, bio bih jedan od stanovnika Vrate. A kada je Allah dao da islam uđe u moje srce, došao sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Pruži mi desnu ruku da ti dam prisegu’, pa kada je pružio ruku ja sam svoju zadržao. Rekao mi je: ‘Šta ti je Amre?’, kazao sam: ‘Hoću da postavim uslov.’ On me upitao: ‘Koji je to uslov?’ Odgovorio sam: ‘Da mi bude oprošteno.’ Tada mi je Poslanik rekao: ‘Zar ne znaš da islam poništava ono što je bilo prije njega, i da hidžra poništava ono što je bilo prije nje, i da hadž poništava ono što je bilo prije njega?’ I niko mi tad nije bio draži od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti sam koga poštovao kao njega, niti sam ga se mogao nagledati diveći mu se; kada bi neko zatražio da ga opišem, ne bih mogao jer ga se nisam nagledao. Da sam umro u tom stanju, nadao bih se da sam jedan od stanovnika dženneta. Zatim sam preuzeo neke obaveze (vladavinu), i ne znam kakvo je moje stanje u tome. Kada umrem, neka ne ide za mnom ona koja oplakuje i neka se ne nose baklje (vatra). Kada me budete zakopavali, bacajte na mene zemlju pomalo i ostanite pored mog kabura toliko dugo koliko treba da se zakolje deva i podijeli njeno meso, e da osjetim vaše prisustvo i vidim kako ću odgovoriti izaslanicima moga Gospodara.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Neki drugovi Amra b. el-Asa došli kod njega dok je bio na samrtnoj postelji, te je gorko zaplakao i okrenuo svoje lice prema zidu. Sin ga je tad upitao: “Zašto plačeš, oče, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao te džennetom?” On reče: “Sinčiću moj, ja sam bio u trima različitim stanjima…” Rekao je da je mrzio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga niko nije mrzio više od njega, te da je priželjkivao da bude u prilici da ga ubije. To je najgore stanje kufra, sve dok Allah nije dao da islam uđe u njegovo srce, pa je otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “Allahov Poslaniče, pruži ruku da ti dam prisegu na islam.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio najljepšeg ahlaka, pružio mu je ruku, ali je Amr zadržao svoju ruku, ne iz oholosti, nego želeći da nešto potvrdi. Upitao ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Šta ti je?” Amr odgovori: “Allahov Poslaniče, hoću da postavim uslov (za prihvatanje islama). Tražim da mi Allah oprosti ono što je bilo prije od kufra.” Ovo je bila njegova najveća briga – da postavi uslov da mu Allah oprosti, misleći da Allah neće oprostiti ono što je bilo prije, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Zar ne znaš da islam poništava ono što je bilo prije, i da hidžra poništava ono što je bilo prije nje, i da hadž poništava ono što je bilo prije.” Što se tiče islama, on poništava ono što je bilo prije njega. Na to izravno ukazuje ajet: “Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo” (el-Enfal, 38). Što se tiče hidžre, ukoliko čovjek napusti mjesto kufra (nevjerstva) u kome živi, to mu poništava ono što je bilo prije. Hadž također poništava ono što je prije njega, na temelju hadisa: “Za primljen hadž nema druge nagrade osim dženneta.” Amr, radijallahu anhu, dao je prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zavolio ga toliko jako da mu je on bio draži od svega drugog, i nije mogao izravno gledati u njega diveći mu se. Neka je slavljen Onaj Koji upućuje ljude! Još jučer ga je mrzio žestokom mržnjom da je priželjkivao da ga ubije, a sada ne može podići pogled prema njemu koliko mu se divi, niti je mogao da ga opiše jer ga se nije dovoljno nagledao, niti ga je pogledom potpuno obuhvatio, iz svog respekta prema njemu. Rekao je da je umro na onom prvom stanju, bio bi jedan od stanovnika džehennema, a zatim je rekao: “Da sam umro na ovom (drugom) stanju, priželjkivao bih da sam jedan od stanovnika dženneta.” Pogledaj kako u prvom stanju sigurno tvrdi da bi bio stanovnik džehennema, a kako strahuje za sebe u ovom drugom stanju, jer posvjedočiti sebi ili nekome džennet značajna je stvar. Zatim je nakon toga preuzeo vladavinu i vojnu komandu, pa se desilo šta se desilo u sukoba pod upravom Muavije b. Ebu Sufjana. Poznato je da je Amr b. el-As bio jedan od najpametnijih i najpronicljivijih Arapa, pa je kazao: “Bojim se zbog toga što me zadesilo nakon ovog (drugog) stanja da mi ne upropasti moja djela.” Zatim je oporučio kada umre da ne ide za njim žena koja nariče i plače za umrlima, i naredio je kada ga zakopaju, da ostanu kod njegovog kabura toliko dugo koliko treba da se zakolje jedna deva i podijeli njeno meso, sve dok ne odgovori na pitanja izaslanicima od Svog Gospodara. Umrlom, naime, dođu dva meleka koja ga postave da sjedi u kabur i postave tri pitanja: “Ko je tvoj Gospodar? Koja je tvoja vjera? Ko je tvoj Poslanik?” Amr b. el-As, radijallahu anhu, naredio je svojoj porodici da ostane kod njegovog kabura toliko koliko treba da se zakolje deva i podijeli njeno meso, da osjeti njihovo prisustvo, i ovo ukazuje na to da umrla osoba osjeća prisustvo svoje porodice na kaburu. Preneseno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da umrla osoba čuje topot koraka onih koji se udaljuju od kabura nakon zakopavanja. Također prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (u dobrom hadisu) da bi nakon što se zakopa umrli stao pored njegovog kabura i kazao: “Tražite oprost za svog brata i molite Allaha da ga učvrsti jer je on sada izložen ispitu.” Pohvalno je kada se zakopa umrla osoba, da se zastane pored kabura i kaže: “Allahu, učvrsti ga! Allahu, učvrsti ga! Allahu, učvrsti ga! Allahu, oprosti mu! Allahu, oprosti mu! Allahu, oprosti mu!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi nazivao selam, radio bi to tri puta, a kada bi dovio, dovio bi tri puta.
Ibrahim b. Abdurrahman b. ‘Avf prenosi da je Abdur-Rahmanu b. ‘Avfu, radijallahu anhu, doneseno jelo, a on je postio, pa je rekao: „Poginuo je Mus'ab b. Umejr, a bio je bolji od mene, i zamotan je u samo jedan ogrtač: kada mu se pokrila glava, pojavile su mu se noge, a kada su mu se pokrile noge, ukazala mu se glava. Od ovog svijeta pruženo nam je ono što je pruženo”, ili je rekao: “Od ovog svijeta dato nam je ono što je dato i već smo se uplašili da nam nagrada za naša dobra djela nije ubrzana.” Potom je počeo plakati, pa je i jelo ostavio.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Značenje hadisa: Jednog dana Abdurrahman b. ‘Auf bio je postač, pa kada je nastupilo vrijeme iftara, doneseno mu je jelo. U većini sučajeva postač žudi za hranom i to je nešto uobičajeno, ali on se prisjetio stanja u kojem su živjeli prvi ashabi, a i on je bio jedan od njih, jedan od muhadžira. Iz poniznosti i skromnosti, kazao je: “Mus'ab b. Umejr bio je skromniji i ponizniji od mene, jer je izabrao siromaštvo i strpljenje.” On je to kazao iako je poznato kod učenjaka da su deseterica obradovanih Džennetom bolji od ostalih ashaba. Prije islama Mus'ab je bio kod svojih roditelja u Meki, a oni su bili bogati. Otac i majka su mu odijevali najbolju odjeću: odjeću mladića i djevojaka i bio im je blizak, ali kad je primio islam, napustili su ga i otjerali od sebe. On je učinio hidžru sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i bio je sa muhadžirima. Nosio je zakrpljenu odjeću, nakon što je u Mekki, kod svojih roditelja imao najbolju odjeću. Međutim, on je sve to napustio i učinio hidžru Allahu i Poslaniku. Na dan Uhuda Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem, dao mu je bajrak i on je poginuo kao šehid. Uz sebe je imao komad odjeće kojim kada bi mu prekrili glavu, otkrile bi mu se noge, a kada bi mu prekrili noge, otkrila bi mu se glava. Tada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio da se njome prekrije glava a da mu se noge prekriju izhirom (vrsta bilja, trave). Abdurrahman se, dakle, prisjećao stanja ovog čovjeka, a zatim je rekao: “Oni su otišli i predali su dunjalučki plijen koji im je Allah podario onima koji su došli nakon njih, kao što Uzvišeni veli: ‘i bogatim plijenom koji će uzeti.’”(El-Feth, 19.) Zatim je rekao: “već smo se uplašili da nam nagrada za naša dobra djela nije ubrzana.”, tj. bojimo se da se i na nas ne odnose riječi: “Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći.” (El-Isra, 18.) Ili: “Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali.” (El-Ahkaf, 20.) Kao što se prenosi od Omera, radijallahu ‘anhu. Oni su se ovog najviše bojali, a i on se bio pobojao da su im nagrade za dobra koja su učinjena već dodijeljene na dunjaluku, te je iz straha zaplakao i pobojao se da neće biti uveden u društvu dobrih prije njega. Potom je ostavio i hranu.
Ebu Hubejb prenosi od Abdullaha b. Ez-Zubejra da je rekao: “Pošto se Ez-Zubejr uključio u Bitku kod deve, pozvao me je, pa sam stao pored njega. On reče: ‘Sinčiću, danas neće biti niko ubijen a da ne bude ili nasilnik ili onaj kome je učinjeno nasilje, a ja vidim da ću danas poginuti kao onaj kome je učinjeno nasilje. Zaista mi je jedna od najvećih briga moj dug. Šta misliš, hoće li naš dug ostaviti išta od našeg imetka?’ Zatim je rekao: ‘Sinko, prodaj naš imetak i vrati moj dug!’” Oporučio je trećinu imetka, a trećinu od te trećine je oporučio djeci Abdullaha ibn Ez-Zubejra. Ez-Zubejr je rekao: “Ako nakon vraćanja duga pretekne nešto od našeg imetka, trećina toga pripada tvojoj djeci.” Kaže Hišam: „Tada su neka djeca Abdullaha ibn Ez-Zubejra bila istih godina kao neka djeca Ez-Zubejrova, a to su Hubejb i Abbas. On je tada imao devet sinova i devet ćerki. Abdullah (dalje) kaže: “Stavio mi je u oporuku svoj dug i rekao: ‘Sinčiću, ako nešto od njega ne mogneš vratiti, zatraži pomoć od mog Zaštitnika.” “Tako mi Allaha – kaže Abdullah – nisam znao šta je on namjeravao dok nisam upitao: ‘Oče, ko je tvoj zaštitnik?’ ‘Allah’, odgovori on. Tako mi Allaha, kad god sam zapao u nevolju zbog njegovog duga, pa rekao: ‘Zaštitniče Ez-Zubejrov, vrati njegov dug.’, On bi ga vratio.” Tako je Ez-Zubejr, radijallahu anhu, ubijen, a nije ostavio ni dinara ni dirhema, osim nekih zemalja od kojih je El-Gaba (zemlja u okolini Medine), i jedanaest kuća u Medini, dvije u Basri i po jednu kuću u Kufi i Egiptu. Dug kojim je on bio zadužen bio je samo zbog toga što bi Ez-Zubejr, kada bi mu koji čovjek donio novac na čuvanje, rekao: ‘Ne na čuvanje, nego će to biti zajam, jer se bojim da to ne propadne.’ On nikada nije bio na rukovodećoj dužnosti, niti je ikada prikupljao porez, niti išta drugo (pa porijeklo njegove imovine nije otuda), osim što je išao u borbu s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili s Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, radijallabu anhum. Izračunao sam koliko ima duga, i pronašao da je dužan dva miliona i dvije stotine hiljada.” Kaže Urve: “Hakim b. Hizam je sreo Abdullaha b. Ez-Zubejra i rekao: ‘Bratiću, koliko je moj brat dužan?’ (On mu je bio amidžić.) On je sakrio veliki dio duga rekavši: ‘Sto hiljada.’ ‘Tako mi Allaha – reče Hakim – mislim da to vaš imetak neće moći podmiriti.’ ‘Šta misliš – reče mu Abdullah – ako je dva miliona i dvije stotine hiljada?’ Mislim – reče on – da vi to nećete moći nikako vratiti. Ako ne mognete (vratiti) nešto od toga, potražite pomoć od mene.’” Kaže Urve: “Zubejr je bio kupio El-Gabu za sto sedamdest hiljada, a Abdullah ju je prodao za milion i šest stotina hiljada. Potom je ustao i rekao: ‘Kome je Ez-Zubejr bio dužan, nek dođe kod El-Gabe.'” Došao mu je Abdullah b. Dža'fer b. Ebi Talib, kojem je Ez-Zubejr bio dužan četiri stotine hiljada, te rekao Abdullahu: Ako hoćete, ostavit ću vam to.” “Ne.”, reče Abdullah. “A ako hoćete – reče on – učinit ćete to s onim što ćete ostaviti za kasnije, ako budete nešto ostavljali za kasnije.” “Ne.”, reče Abdullah. Kaže Urve: “On je prodao dio El-Gabe i kuću i vratio njegov dug. To mu je podmirilo dug i još je ostalo četiri i po udijela.” Poslije je otišao Muaviji (u Damask) i zatekao kod njega ‘Amra b. Osmana, Munzira b. Ez-Zubejra i (Abdullaha) b. Zem'a. ‘Koliko je procijenjena El-Gaba?’, upita ga Muavija. ‘Svaki udio po sto hiljada.’, reče on. ‘Koliko je još ostalo?’, upita ga Muavija. ‘Četiri i po udjela.’, reče on. ‘Kupujem jedan udio – reče Munzir b. Ez-Zubejr – za sto hiljada.’ ‘I ja kupujem jedan udio za sto hiljada.’, reče ‘Amr b. Osman. ‘l ja kupujem jedan udio za sto hiljada.’, reče (Abdullah) b. Zem'a. ‘Koliko je još ostalo?’, upita Mu'avija. ‘Jedan i po udio.’, odgovori on. Muavija reče: ‘Kupujem to za sto pedeset hiljada.’” Kaže Urve: “Abdullah b. Dža'fer je Muaviji (poslije toga) prodao svoj dio za šest stotina hiljada.” Kad je lbn Ez-Zubejr okončao vraćanje dugova, Ez-Zubejrovi sinovi rekoše: ‘Podijeli nam naslijeđe.’ ‘Ne, tako mi Allaha, neću vam podijeliti naslijeđe sve dok ne razglasim tokom (sljedeće) četiri godine: za vrijeme hadža: ‘Kome je Ez-Zubejr bio dužan neka dođe da mu vratimo!’ Svake godine, u toku hadža, to je razglašavao. A kad su prošle četiri godine, podijelio im je (očevu ostavštinu). Zubejr je imao (pred smrt) četiri žene. Abdullah je izdvojio trećinu (za oporuku) i opet je svaka žena dobila po milion i dvije stotine hiljada. Dakle, cio njegov imetak iznosio je pedeset miliona i dvije stotine hiljada.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Ez-Zubejr b. El-Avvam u bici kod deve koja se desila zbog predaje Osmanovih ubica kazao je svome sinu Abdullahu: “Ja mislim da ću poginuti kao šehid i kao neko kome je nepravda učinjena. Mene zanima samo moj dug pa ga ti vrati za mene.” Dug kojeg je imao obuhvatao je cijeli imetak, ali i pored toga on je oporukom ostavio određeni imetak sinovima svoga sina, jer je znao da oni nemaju pravo na nasljedstvo, jer je njegov sin bio živ. Oporučio im je trećinu trećine koja je mogla obuhvatiti sve njih. Ljudi su ostavljali svoj imetak kod njega pa je on odbijao da taj imetak uzme kao vid depozita jer se bojao da će ga izgubiti. Govorio je: “Ovo nije depozit, nego ovo uzimam kao dug.” On je bio skroman i povjerljiv, nije bio postavljan na neke funkcije. Kada je umro, i nakon što je vraćen njegov dug i kada je ostalo od imetka ono što je ostalo, nasljednici su tražili da im to raspodijeli. On je odbio da to uradi osim kada nastupi period hadždža. Čekao je da bude uvjeren je li još neko ostao kome je Ez-Zubejr dužan pa da onda podjeli imetak. Tako je i učinio. Kada više nije nikome ostao dužan dao je suprugama njihov dio, a tada je imao 4 žene.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
Revizija: prof. Ibrahim Muratović
