Pitanje: Koja je razlika između velikog i malog licemjerstva? Da li će onaj ko ima bilo koju od ovih osobina biti vječno u Vatri u smislu da nikada neće izaći?

Odgovor: Hvala pripada Allahu.
Veliko licemjerstvo je licemjerstvo onoga ko skriva nevjerstvo dok vanjštinom pokazuje da je musliman. El-Džerdžani, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Licemjer je onaj ko je nevjernik u svome srcu ali se pretvara da je vjernik vanjštinom.“ Et-Te'arifat (298)
Onaj ko se vanjštinom pretvara da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan, dok unutra vjeruje ono što je suprotno od toga ili je dio toga, takav je licemjer u smislu velikog licemjerstva.
To su oni na koje se odnosi ajet u kome Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: „Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.“ (Prijevod značenja En-Nisā’, 145)
Neke od njihovih osobina koje se najviše ističu su: laganje, pronevjera, prevara i upotreba ružnog govora u raspravi.
Što se tiče malog licemjerstva – koje se također naziva licemjerstvo u djelima – to se odnosi na licemjerstvo u djelima. To je kada osoba radi dobra djela ali ne zastupa u potpunosti ono što mu je u srcu, ili se ponaša različito u javnosti i tajnosti, ali to se ne odnosi na temelje vjere koje smo spomenuli iznad. Tako na primjer, osoba može pasti u neku od vrsta licemjerstva u djelima, ili može imati neke osobine licemjera, kao što je laganje, prevara i pronevjera obećanja.
Prenosi se od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Četiri osobine, kod koga se nađu on je licemjer, a ko god ima jednu od njih ima osobinu od osobina licemjera, sve dok je ne ostavi, a to su: kada govori laže, kada obeća pronevjeri, kada se dogovori prevari i kada se raspravlja prelazi granice.“ Zabilježili su ga Buharija (54) i Muslim (58)
Ako bilo ko od onih koji vjeruju u Tevhid (Allahovu jednoću) ima bilo koju od ovih osobina, takav je upao u malo licemjerstvo u mjeri u kojoj je uradio to djelo ili u kojoj ima tu osobinu, jer je se poistovijetio sa licemjerima u nekim njihovim djelima, čak i ako nije u potpunosti kao on.
Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
„Riječ nifak se odnosi na veliki nifak što znači sakrivanje kufra, ili mali nifak što znači različito ponašanje u javnosti i u tajnosti po pitanju obaveznih stvari… Ovo je poznato među učenjacima i tako su protumačili riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Znakovi nifaka su tri: kada govori laže, kada obeća prevari, kada mu se povjeri nešto pronevjeri.’ Zabilježio ga je Tirmizi i drugi. Nije samo jedan od prijašnjih učenjaka rekao: ‘Mali kufr, mali nifak, mali širk.'“ Medžmu'u-l-Fetava, 11/140
Hafiz Ibn Redžeb, rahimehullahu te'ala,je rekao:
„Onako kako su to protumačili poznati učenjaci jeste da nifak u jezičkom smislu ima značenje prevare i izdaje, prikazivanje dobra vanjštinom dok se unutra priželjkuje suprotno. Terminološki (šerijatski) može se podijeliti u dvije vrste, prva je veliki nifak, a to je da osoba vanjštinom pokazuje da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike i u Sudnji dan, dok u sebi krije suprotno tome djelomično ili u potpunosti. Ovo je ona vrsta nifaka koja je postojala za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Kur'an je spuštan koreći te licemjere i opisivajući ih kao nevjernike, kao što kaže da će biti u najnižim stepenima Vatre. Druga vrsta nifaka je mali nifak, a to je nifak djela. To je kad osoba vanjštinom pojazuje da je pobožna ja to se ne nalazi unutra.
Da zaključimo,mali nifak se odnosi na to da se drugačije osoba ponaša u javnosti i u tajnosti, kao što je rekao El-Hasan. Mali nifak je put koji može voditi do velikog nifaka, baš kao što grijesi dolaze prije kufra. Baš kao što postoji strah da osoba koja ustraje na grijesima može biti uskraćena imana u trenucima smrti, isto tako postoji strah da onaj ko ustraje u jednom od svojstava nifaka može mu biti oduzet iman i da postane pravo munafik. Imam Ahmed je upitan o onome ko se za sebe ne boji licemjerstva. rekao je: ‘Ko to može biti siguran od licemjerstva?’ Hasan je nazivao onoga ko radi djela licemjerstva licemjerom, to se isto prenosi i od Huzejfe.“ Džami'u-l-‘Ulumi ve-l-Hikem, 430-434.
Ako osoba ima bilo koju vrstu malog nifaka i umre na tome, neće zauvijek ostati u Džehennemu. Nego, onaj ko će ostati u Vatri zauvijek po pitanju nifaka je onaj kog koga se nalazi veliki nifak. Ali, mali nifak je put koji vodi u veliki nifak, kao što je navedeno iznad. Tako da su ashabi i prve generacije, radijallahu anhum, uticali Allahu od toga.
Na osnovu toga, ako neki musliman ima bilo koju osobinu od malog nifaka, takav ne spada u one koji će zauvijek ostati u Vatri; nego on zavisi od Allahove volje, subhanehu ve te'ala; ako On hoće, kaznit će ga u Vatri za njegove grijehe, a ondah će ga izvesti iz nje jer je vjerovao u Tevhid, ili ako htjedne, u samom početku će mu oprostiti. Njegovo stanje je kao od griješnika od muvvehida (monoteista). A što se tiče munafika u smislu velikog nifaka, takav će vječno boraviti u Vatri – Allahu se utičemo od Vatre.
A Allah zna najbolje.


Za više informacija pogledajte odgovore na pitanja pod brojevima 21249 i 145700.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/153691

Preveo; Redžo Muratović