Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je kazao: “Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, molio bi riječima: ‘Rabbi e'inni ve la tu'in ‘alejje, vensurni vela tensur ‘alejje, vemkur li vela temkur ‘alejje, vehdini ve jessir hudaje ilejje, vensurni ‘ala men bega ‘alejje. Allahumme ‘idžalni leke šakiren, leke zakiren, leke rahiben, leke mitva'an, ilejke muhbiten (ili je rekao: muniben). Rabbi tekabbel tevbeti vagsil havbeti ve edžib da'veti ve sebbit hudžžeti vehdi kalbi ve seddid lisani veslul sehimete kalbi – Gospodaru, podupri me (protiv mojih neprijatelja), a nemoj njih podupirati protiv mene. Pomozi me (protiv njih), a njih nemoj potpomagati protiv mene. Pomozi mi u razotkrivanju njihovih zamki i ometi njihove zamke prema meni. Uputi me na dobro i olakšaj mi da činim dobro i pomozi me protiv onih koji me ugnjetavaju. Allahu, Gospodaru, učini me od onih koji Ti puno zahvaljuju, koji Te se puno sjećaju, koji Te se puno boje, koji su Ti puno pokorni, koji su Ti puno ponizni, koji Te često dozivaju (ili je rekao: koji Ti se vraćaju). Gospodaru, primi moje pokajanje, izbriši moje grijehe, primi moju dovu, učini me uvjerljivim u mojim dokazima, uputi moje srce, učini moj jezik ispravnim, i izbaci iz mog srca mržnju i podlost.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, molio bi i upućivao dovu riječima: “Rabbi e'inni”: usmjeri me i podrži da Ti činim zikr, da Ti se zahvaljujem i da Ti ibadet na naljepši način činim. “Vela tu'in ‘alejje”: Ne potpomaži i ne podupiri protiv mene one koji će me spriječiti da Ti budem pokoran, bilo da se radi o ljudskim ili džinskim šejtanima. “Vensurni vela tensur ‘alejje”: Pomozi me protiv naroda nevjerničkog i nemoj dopustiti da me oni nadvladaju ili pomozi me protiv mene samog jer ja sam sebi najveći neprijatelj, a nemoj pomagati dušu koja je sklona zlu protiv mene pa da slijedim prohtjeve i napustim Pravi put. “Vemkur li vela temkur ‘alejje”: Učini da u spletke padnu moji neprijatelji koji pletke protiv mene pletu i da u njih padnu odakle se i ne nadaju, a nemoj tako prema meni učiniti i nemoj dozvoliti da se to meni desi. Mekr (pravljenje spletki), jedno je od Allahovih svojstava djelovanja (sifat fi'lijjeh), ali se Allah njime ne opisuje uvijek i u svakom slučaju tj. općenito, nego samo ona kada je to svojstvo pohvalno, kao npr. kada se radi o Njegovim spletkama prema nevjernicima, prema onima koji prave spletke vjernicima i sl. Nije ispravno negirati od Allaha ovo svojstvo, jer ga je On sebi pripisao, nego ga je obaveza potvrditi na način kako to Njemu i dolikuje. “Vehdini ve jessir hudaje ilejje”: Uputi me ka onome što je dobro, olakšaj mi slijeđenje upute, kako mi pokornost Tebi ne bi bila teška i kako me nešto od ibadeta ne bi odvratilo. “Vensurni ‘ala men bega ‘alejje”: Pomozi mi protiv onoga ko mi nepravdu čini i uznemirava me. “Allahumme ‘idžalni leke šakiren”: Allahu, daj da Ti na blagodatima zahvaljujem, “leke zakiren”: da Te se sjećam i uvijek Te spominjem, “leke rahiben“: da Te se bojim i javno i tajno, “leke mitva'an”: da Ti budem puno pokoran i ponizan,“ilejke muhbiten”: da Ti budem ponizan i skrušen.“Muniben”: i da Ti se kajem i vraćam tevbom, jer je tevba, ustvari vraćanje sa puta grijeha na put pokornosti. “Rabbi tekabbel tevbeti”: primi moje pokajanje i daj da ono bude ispravno, da bude u skladu sa pravillima i da ispuni uslove primanja. “Vagsil havbeti”: Obriši moje grijehe, “ve edžib da'veti”: primi moje dove,“ve sebbit hudžžeti”: učvrsti moje dokaze prema neprijateljima na ovome svijetu, ili učvrsti moj govor i potvrdu vjerovanja na ovome svijetu i prilikom odgovora melecima. “Vehdi kalbi ve seddid lisani”: Daj da moj jezik ispravno govori i da ne govori osim istinu,“veslul sehimete kalbi”: izbaci iz mog srca zlobu, podlost, zavist i slične ružne osobine koje nastanjuju srce.
Prenosi se da je Ebu Mes'ud El-Bedri kazao: “Udarao sam slugu, te sam čuo iza sebe glas: ‘Znaj Ebu Mesude…!’ ‘Nisam razumio sve od velike srdžbe.’ Kada se približio, uvjerio sam se da je to Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. On mi tada reče: ‘Znaj Ebu Mes'ude da Allah ima veću moć nad tobom, nego ti nad ovim slugom.’ Rekao sam: ‘Nikada više neću udariti slugu.'“ U drugoj predaji stoji: “Ispao mi je bič od strahopoštovanja prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem.“ U drugoj predaji stoji: “Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, ja ga oslobađam, radi Allahovog zadovoljstva.’, a on je kazao: ‘Da to nisi učinio, Vatra mi te pržila.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ebu Mes'ud, radijallahu ‘anhum udarao je svoga roba (slugu) bičem i dok je to činio, čuo je iza sebe glas koji ga ukorava, ali nije znao čiji je glas. Kada mu se približio, uvjerio se da je to bio glas Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. On ga je opominjao i podsjećao na Allahu snagu, govoreći mu: “Znaj Ebu Mes'ude, da je Allah moćniji nad tobom nego što si ti nad ovim robom.” Kada je čuo ovo upozorenje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ukor zbog takvog odnosa prema slabijem, ispao mu je bič iz strahopoštovanja prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te se zavjetovao da nikada više nakon toga neće udariti niti tlačiti roba. Nakon takvog jakog ukora i upozorenja, nije mu preostalo ništa drugo nego da oslobodi tog roba, kao iskup za takav loš odnos prema njemu. Poslije mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Da ga nisi oslobodio, Vatra bi te na Sudnjem danu pržila, zbog tvog ružnog odnosa prema njemu.”
Ebu Junus Sulejm b. Džubejr, Ebu Hurejrin štićenik, kazao je: “Čuo sam Ebu Hurejru kada je, nakon što je proučio ajet: ‘Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate, i kada ljudima sudite, da pravično sudite. Uistinu je Allahov savjet divan! A Allah doista sve čuje i vidi’ (en-Nisa, 58), rekao: ‘Vidio sam Allahovog Poslanika da je palac stavio na uho, a kažiprst na oko.'” Drugom prilikom Ebu Hurejra je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika da je, učeći ovaj ajet, stavio svoja dva prsta.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Ebu Hurejre proučio je ajet: “Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate, i kada ljudima sudite, da pravično sudite. Uistinu je Allahov savjet divan! A Allah doista sve čuje i vidi” (en-Nisa, 58), te je spomenuo da je vidio Allahovog Poslanika da je palac stavio na uho, a kažiprst na oko potvrđujući tako Allahovo svojstvo sluha i vida i negirajući stav onih koji to iskrivljuju. A ovaj postupak ne ukazuje na sličnost stvorenjima, jer Uzvišeni veli: “Ništa nije kao On, jer On sve čuje i vidi.” Iz vjerovanja u sve citate proizlazi ovo što je spomenuto.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad god musliman zakoračiti u mesdžid radi namaza i spominjanja Allaha, Allah mu se obraduje, kao što se porodica odsutnog obraduje njegovom dolasku.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Musliman koji redovno odlazi u džamiju radi obavljanja namaza i spominjanja Allaha Uzvišenog, i ustraje na tome, zaista mu se Allah Uzvišeni obraduje i obveseli, kao što se porodica odsutnog obraduje i obeveseli kada im dolazi. I nije dozvoljeno tumačiti svojstvo radovanja Allaha Uzvišenog kao blagost i milost i slično tome, već je obavezno to potvrđivati bez iskrivljavanja značenja, negiranja, ulaska u kakvoću, poistovjećivanja ili poređenja sa osobinama stvorenja. Takođe treba staviti na znanje da su blagost i milost sastavni dijelovi radosti, a Allah najbolje zna.
Šeddad b. Evs prenosi merfu predaju: „Zapamtio sam od Poslanika dvoje: ‘Allah je dobročinitelj (el-Muhsin) i voli lijepo postupanje (el-ihsan) u svakoj situaciji. Kada ubijate, to lijepo (blago) činite, a kada koljete to lijepo radite. Zato naoštrite svoje noževe da bi olakšali žrtvi koju koljete.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Abdurrezzak
Objašnjenje
Šedad b. Evs, radijallahu ‘anhu, saopštava nam da je od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naučio dvoje: Prvo riječi: “c2”>“Allah je dobročinitelj i voli dobročinstvo u svemu.” Jedno od Allahovih imena je El-Muhsin (Dobročinitelj) tj. Onaj Ko daje blagodati, Milostivi, Blagi. On, Uzvišeni voli da čini dobro, da bude milostiv i voli blagost u svemu. Drugo proizilazi iz prvoga a to su riječi: “Kada ubijate, to lijepo (blago) činite, a kada koljete to lijepo radite. Zato naoštrite svoje noževe da bi olakšali žrtvi koju koljete”, tj. kada ubijate nekoga ko zaslužuje da bude ubijen, kao što je nevjernik u ratu, otpadnik, ubica, to lijepo činite. A kada koljete životinje to morate lijepo da radite i nož naoštrite i brzo njime preko vrata pređite. Pohvalno je da se nož ne oštri pred životinjom i da se ne kolje jedna ispred druge niti da se vuče na mjesto klanja.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kaže: “Došao je jedan čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio mu se: ‘Ja sam gladan!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posla nekog da upita jednu od njegovih žena za hranu, a ona reče: ‘Tako mi Onoga Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!’ Vjerovjesnik je zatim upitao drugu ženu, pa je i ona tako rekla. Naposlijetku je saznao da nijedna njegova supruga nema hrane. Tada Vjerovjesnik reče: ‘Ko će ugostiti večeras ovog čovjeka?’ Jedan ensarija reče: ‘Ja ću to učiniti, Allahov Poslaniče!’ I poveo ga je kući te je rekao ženi: ‘Ukaži počast Poslanikovom gostu!'” U drugom predanju stoji da je on svojoj ženi rekao: “Ima li hrane” Ona odgovori: “Ima samo večera za djecu!” Ensarija reče ženi: “Zabavi djecu nečim, a kad htjednu večerati, uspavaj ih. Kad dođe naš gost, ugasi svijeću, pa se prikazuj kao da i mi jedemo!” I tako je gost jeo, a oni su legli bez večere. Kada je svanulo, ensarija je došao Vjerovjesniku, i on mu reče: “Allah se zadivio tome kako ste sinoć postupili sa svojim gostom!”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Neki čovjek došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazao: “Ja osjećam poteškoću zbog gladi.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je o tome neku od svojih supruga, pa je ona kazala da nema ništa osim vode. Obavijestio je i drugu, pa je ona kazala isto. Sve je svoje supruge isto pitao, i sve su rekle da nemaju hrane. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je ashabe: “Ko će ugostiti večeras ovog čovjeka?” Jedan ensarija kazao je: “Ja ću ga ugostiti, Allahov Poslaniče.” Nakon toga otišao je s njim svojoj kući i kazao svojoj supruzi: “Imaš li šta da ponudimo ovom gostu?” Ona je odgovorila da nema ništa osim hrane koju je pripremila za djecu. On tada reče: “Zabavi djecu nečim, a kada budu htjeli da jedu, uspavaj ih.” Također joj je naredio da ugasi svjetlo, pa je gost pomislio da i oni jedu. Gost se zasitio, dok su njih dvoje zanoćili gladni, a sve to kako bi ugostili i počastili gosta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je svanulo i kada je taj ensarija otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Poslanik mu kaza da se Allah zadivio postupku njih dvoje. Divljenje se tumači prema vanjskom iskazu, jer se neobičnom postupku može diviti. To je divljenje proizašlo iz ljepote djela, a ne zbog negodovanja. Allah Uzvišeni je to njihovo djelo pohvalio.
Od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Kazao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Vjerovanje je jemensko i mudrost je jemenska, osjećam da olakšanje Milostivog dopire od Jemena. A doista je nevjerovanje, griješenje i grubost srca u stočara, vlasnika koza i kostrijeti.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Taberani
Objašnjenje
“Vjerovanje je jemensko i mudrost je jemenska”, riječi su o čijem značenju se razilaze, pa je rečeno da znače da se vjerovanje vezuje za Mekku pošto se Jemen vezuje za njeno područje tako da je Mekka jemenska u odnosu na Medinu; rečeno je i da se vezuje za Mekku i Medinu pošto su to dva grada koja se vezuju za Jemen u odnosu na Šam, jer je ovaj hadis izrečen od strane Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem na Tebuku. Rečeno je i da se ove riječi odnose na Ensarije jer su oni porijeklom iz Jemena. Za njih se vezuje vjerovanje (iman) jer su oni u osnovi pomogli Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ne postoji zapreka i da se uzme jezičko, eksplicitno značenje tako da se stanovnici Jemena vrednuju nad ostalim stanovnicima istoka zbog njihovog ulaska u vjeru bez velikih poteškoća koje su morali podnijeti muslimani zbog toga, za razliku od ostalih stanovnika istoka i drugih. Ne misli se na sve stanovnike Jemena ni na sva vremena ubuduće jer to nije značenje ovog hadisa. Sa mudrošću koja je spomenuta misli se na znanje koje se oslanja na spoznaju o Bogu. Sa riječima: “Osjećam da olakšanje Milostivog dopire od Jemena”, misli se na to da sam bio u teškoći, nevolji i brizi zbog stanovnika Mekke, pa mi je Uzvišeni Allah dao izlaz u Ensarijama, odnosno, on je pronašao izlaz u Ensarijama, koji su porijeklom iz Jemena. Prema tome ovaj hadis ne spada u hadise koji spominju Božija svojstva. Riječi: “A doista se nevjerovanje, griješenje i grubost srca nalaze stočara, vlasnika koza i kostrijeti”, odnosno: Doista je nevjerovanje, griješenje i grubost i tvrdoća srca u onih koji imaju mnogobrojne deve i imetak, oni čiji se povici dižu iznad njihovih njiva i stoke. Oni su grubijani i oholnici.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Poslanik rekao: “Neki čovjek je putovao, pa je jako ožednio. Na putu je naišao na bunar te se spustio i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada reče: ‘Ovog psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla.’ Zatim je ponovo sišao u bunar i zagrabio vode svojom mestvom (obućom), koju je držao u zubima, dok se ponovo popeo i napojio psa. Allah Uzvišeni mu je, zahvaljujući na tome, oprostio grijehe.” Ashabi tada upitaše: “Allahov Poslaniče, zar mi i u usluzi životinjama imamo nagradu?” “U svemu što ima živu jetru je nagrada”, odgovori Poslanik. U jednom rivajetu stoji: “Allah Uzvišeni mu je, zahvaljujući mu na tome, oprostio grijehe i u džennet ga uveo.” A po jednom drugom rivajetu: “Jednog dana je jedan pas kružio oko bunara, žeđ ga je bila gotovo usmrtila. Kada ga je ugledala jedna bludnica Izraelićanka, skinula je svoju cipelu, njome zagrabila vode i napojila psa, na što joj Allah Uzvišeni oprosti grijehe.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Pošto je Poslanik ispričao ovo: “Neki čovjek je putovao, pa je jako ožednio. Na putu je naišao na bunar te se spustio i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada reče: ‘Ovog psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla.’ Zatim je ponovo sišao u bunar i zagrabio vode svojom mestvom (obućom), koju je držao u zubima, dok se ponovo popeo i napojio psa. Allah Uzvišeni mu je, zahvaljujući na tome, oprostio grijehe”, ashabi su upitali: “Allahov Poslaniče, zar i za životinje imamo nagradu?”, tj. zar i one mogu biti razlog da dobijemo nagradu. Tada Poslanik reče: “c2”>“U svemu što živu jetru je nagrada”, jer je svakoj jetri potrebna voda, bez koje bi živo biće umrlo. U drugoj verziji navodi se da je neka bludnica iz naroda Benu Israil vidjela psa kako kruži oko bunara, jer je bio žedan, a nije mogao da dođe do vode. Ona je skinula svoju obuću i napunila je vodom te napojila psa. Allah joj je zbog toga oprostio.
Omer, radijallahu ‘anhu veli: „Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dovedeno je zarobljeno roblje među kojima je bila i jedna žena. Ona je jurila, a zatim je pronašla (svoje) dijete, priljubila ga je uza stomak i podojila. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao: ‘Šta mislite da li bi ova svoje dijete bacila u vatru?’ Rekli smo: ‘Ne, tako nam Allaha.’ On reče: ‘Allah je milostiviji prema robovima nego ova žena prema svome djetetu.'“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dovedeno je zarobljeno roblje među kojima je bila i jedna žena. Ona je među robljem tražila djecu, a kad je pronašla (svoje) dijete, priljubila ga je uza stomak i podojila. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podučio svoje ashabe da je Allahova milost veća od milosti majke.
Prenosi se da je Džabir b. Abdullah, radijallahu ‘anhuma, kazao: “Čuo sam za hadis kojeg je poznavao neki čovjek koji ga je direktno čuo od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sam kupio devu, i pripremio se za putovanje koje je trajalo mjesec dana. Putovao sam sve dok nisam stigao u Šam i tamo sreo Abdullaha b. Unejsa. Rekao sam čuvaru na vratima: ‘Reci mu da je Džabir pored vrata.’ On reče: ‘Ibn Abdullah?’ Rekao sam: ‘Da.’ Tada je izišao (skupljajući) gazeći svoju odjeću i zagrlio me, a i ja sam njega zagrlio, te sam kazao: ‘Čuo sam da poznaješ hadis o odmazdi kojeg si čuo od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sam se pobojao da ne umreš ili da ne umrem, prije nego što ga čujem.’ Rekao je: ‘Čuo sam Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da kaže: ‘Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni goli, neosunećeni i onako kako su stvoreni.’ Rekli smo: ‘A šta znači kako smo stvoreni?’ On reče: ‘Bez ičega. Zatim će ih Allah dozvati glasom kojeg će čuti i oni koji budu daleko kao i oni koji budu blizu: ‘Ja sam Vladar, i Ja nagrađujem i kažnjavam! Ne treba niko da uđe u Vatru ako ima određeno pravo kod džennetlije, sve dok ga ne uzme svoje pravo, i ne treba niko da uđe u Džennet ako ima određeno pravo kod džehennemlije, sve dok ne uzme svoje pravo, pa makar se radilo i o šamaru (udarcu).’ Rekli smo: ‘Kako će to biti kada ćemo doći pred Allaha, goli, neobrezani i bez ičeg?’ Rekao je: ‘Dobrim i lošim djelima.'”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Džabir b. Abdullah El-Ensari, saznao je da je Abdullah b. Unejs čuo jedan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kojeg on nije čuo, pa je kupio kamilu, na nju stavio svoje stvari, a zatim je putovao mjesec dana dok nije stigao u Šam. Kada je došao, otišao je do Abdullaha b. Unejsa i vrataru kazao: “Reci mu da je Džabir na vratima.” Abdullah b. Unejs upita: “Da li je to Ibn Abdullah?” A Džabir mu reče: “Da.” Žureći je izišao gazeći po svojoj odjeći, te su se njih dvojica zagrlila, a Džabir mu je kazao: “Čuo sam da poznaješ hadis o odmazdi, kojeg si čuo od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sam se pobojao da umreš ili da umrem, prije nego što ga čujem.” Rekao je: “Čuo sam Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da kaže: ‘Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni goli, neosunećeni i onako kako su stvoreni. Rekli smo: ‘A šta znači: ‘Kako smo stvoreni?’ On reče: ‘Bez ičega.'”, tj. ljudi će se na Sudnjem danu sakupiti na jednom mjestu kako bi se sveo račun za njihova djela, a tada će biti goli, neobrezani, onako kako su od majke rođeni, neće imati sa sobom ništa od dunjalučkih stvari. “Zatim će biti pozvani glasom”, poziv ne biva osim glasom i ljudi ne poznaju poziv bez glasa. Tako da je ovdje glas spomenut kao potvrda poziva, što predstavlja vrhunac jasne izjave o tome da Allah govori govorom koji se čuje i da ima glas koji nije sličan glasovima Njegovih stvorenja. Zbog toga kaže: “glas koji će čuti i oni koji budu daleko kao i oni koji budu blizu”, što je svojstvo koje je posebno vezano za Njega Uzvišenog. Kada su u pitanju stvorenja, njih čuje samo onaj koji je u blizini, shodno jačini ili slabosti tog glasa, o čemu svjedoče mnogobrojni vjerski tekstovi, od kojih je i ajet u kojem Allah kaže: “I Gospodar njihov ih zovnu: ‘Zar vam nisam zabranio?'”, i ajet: “Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše”, i ajet: “Kada Tvoj Gospodar zovnu Musaa: idi narodu nepravednom.” Zatim će reći: “Ja sam Vladar, i Ja nagrađujem i kažnjavam!”, tj. poziv koji će čuti oni koji budu stajali, biće moguće da ga čuju svi. Čut će ga oni iz daljine kao i oni iz blizine, a taj poziv glasi: “Ja sam Vladar, Ja nagrađuejm i kažnjavam.” On je Vladar u čijoj su vlasti nebesa i Zemlja i ono što je na njima i On je onaj koji nagrađuje i kažnjava Svoje robove za njihova djela. Onoga ko bude radio dobro, nagradiće još boljim, a onoga ko bude radio zlo, kazniće shodno zasluzi. Zatim je rekao: Ne treba niko da uđe u Vatru ako ima određeno pravo kod džennetlije, sve dok ga ne namiri i ne treba niko da uđe u Džennet ako ima određeno pravo kod džehennemlije, sve dok ga ne namiri, tj. Allah će među robovima suditi pravedno, tako da će namjeriti pravo koje ima onaj kome je načinjena nepravda. Niko od džehennemlija neće ući u Vatru sve dok ne uzme pravo koje ima kod džennetlije, a isto će biti učinjeno i sa džennetlijama. što predstavlja vrhunac pravde. I pored toga što će nepravednik i nevjernik ući u Vatru, neće im se učiniti nepravdama. Ashabi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazali su: Kako će se namjeriti prava ljudi, kada ćemo doći pred Allaha, goli, neobrezani i bez ičeg? Tada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Dobrim i lošim djelima.” Tj. To će biti izvršeno tako što će osoba kojoj je učinjena nepravda uzeti od dobrih djela nepravednika, pa ako nestane dobrih djela, nepravednik će uzeti od loših djela onoga kome je činio nepravdu, a zatim će biti bačen u Vatru, kao što se spominje u hadisu.
Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Raspravljali su se Džennet i Vatra, pa je Vatra kazala: ‘Izabrana sam da u mene uđu oholnici i silnici.’ A Džennet je rekao: ‘A šta je sa mnom, meni su pripali samo slabi, potlačeni i nemoćni’. Tada Allah reče Džennetu: ‘Ti, Džennetu, si Moja milost koju ću ja spustiti na koga hoću od Mojih robova.’ A Vatri kaza: ‘Ti, Vatro, si Moja kazna kojom ću kazniti koga hoću od Mojih robova, svako od vas ima svoje stanovnike’. Što se tiče Džehennema, on se neće napuniti sve dok Allah Uzvišeni na njega ne stavi Svoju nogu, tada će se privinuti u sebe i reći: ‘Dosta, dosta.’, i tada će se napuniti, a Allah Uzvišeni nikome od Svojih stvorenja nepravdu neće učiniti. A što se tiče Dženneta, Allah će za njega stvoriti stvorenja”.
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Hvalio se Džehennem pred Džennetom da je on mjesto na kome će Allah Uzvišeni kazniti silnike i oholnike, one koji su bili neposlušni Allahu i koji nisu vjerovali u Njegove poslanike. A Džennet se požalio jer će njegovi stanovnici većinom biti slabići i siromasi, oni koji su bili ponizni i poslušni Allahu Uzvišenom. Ovaj razgovor između Dženenta i Džehennema se zaista u stvarnosti i desio, jer je Allah Uzvišeni i njima dao osjećaje, sposobnost razaznavanja, razum i moć govora, a Allahu ništa nije nemoguće i On sve može. Zatim se Allah obratio Džennetu i rekao mu: “Ti, Džennetu, si Moja milost, tobom ću se smilovati kome hoću od Mojih robova.” A Vatri je rekao: “A ti, Vatro, si Moja kazna kojom ću kazniti koga hoću od Mojih robova.” I ovo je Allahova presuda među njima, što znači da je Allah stvorio Džennet kako bi se ulaskom u njega i boravkom u njemu smilovao kome On hoće od Svojih robova, onima koje je odlikovao i učinio ih prikladnim za njega. A što se tiče Džehennema, njega je stvorio kako bi u njemu kaznio one koji su mu neposlušni i koji nisu vjerovali u Allaha i Njegove poslanike, jer sve je u Allahovoj vlasti i On upravlja kako hoće, On neće biti pitan za ono što radi a ostali će biti pitani, s tim da zaista u Džehennem neće ući osim oni koji to svojim djelima zasluže. Zatim je rekao: “Svako od vas ima svoje stanovnike”, i ovo je Allahovo obećanje kada je obećao da će ih napuniti, a Džehennem je to čak i tražio, kaže Uzvišeni: “Na dan kada upitamo Džehennem: ‘Jesi li se napunio?’ – on će odgovoriti: ‘Ima li još?’ Također se Allah Uzvišeni zakleo da će Džehennem napuniti džinima i ljudima. Tako da su Džennet i Džehennem kuće sinova Ademovih i džina nakon polaganja računa, pa ko bude u Allaha vjerovao, samo Njega obožavao i Njegove poslanike slijedio, njegov završetak će biti Džennet, a ko bude u Allaha uznevjerovao, ohol i neposlušan Mu bio, njegov završetak će biti Džehennem. Zatim se dalje u hadisu kaže: “A Džehennem se neće napuniti sve dok Allah Uzvišeni na njega ne stavi Svoju nogu i tada će se privinuti u sebe i reći: ‘Dosta, dosta’, i tada će se napuniti, a Allah Uzvišeni nikome od Svojih stvorenja nepravdu neće učiniti”. Iz ovoga vidimo da je obavezno potvrđivanje svojstva noge kao stvarne osobine Allaha Uzvišenog, onako kako to Njemu dolikuje, bez iskrivljavanja značenja, negiranja, ulaksa u kakvoću, i poistovjećivanja sa osobinama stvorenja. Zatim se dalje u hadisu kaže: “A što se tiče Dženneta, Allah će za njega stvoriti stvorenja”. Što znači da se Džennet neće napuniti sve dok Allah Uzvišeni za njega ne stvori nova stvorenja kojima će se napuniti.
Prenosi se od Ebu Remsea, da je Vjerovjesniku, sallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ja sam liječnik, pokaži mi to na leđima.” On reče: “Allah je liječnik, a ti si samo Ijubazan; liječnik je Onaj Koji je stvorio lijek.”‘
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Ebu Rimse bio je liječnik, pa je vidio pečat vjerovjesništva između dva Poslanikova ramena, te je pomislio da se radi o rani i zatražio je da ga lizliječi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je da je Allah liječnik, tj. da Allah daje istinski lijek, a da je on samo blag i ljubazan, da samo ublažava bol. Liječnik je onaj ko poznaje suštinu lijeka i bolesti i ko je u mogućnosti da podari zdravlje, a to može samo Allah.
Huzejfe, radijallahu anhu prenosi merfu predaju: “Allah je Tvorac svakog proizvođača i onoga što proizvede.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Ebi-Asim
Objašnjenje
Uzvišeni je Allah stvorio svakog proizvođača i sve ono što on proizvede i napravi i u ovom hadisu je dokaz da su djela robova stvorena, jer Allah je stvorio i robove i njihove postupke.
Prenosi se da je Aiša, radijallahu ‘anha, kazala: “Hvala pripada Allahu Koji čuje svaki glas. Havla je došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na svoga muža, a ja nisam čula njen govor, pa je Allah Uzvišeni objavio: “Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni.” (El-Mudžadela, 1)
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Havla kćerka Sa'lebe bila je udata za Evsa b. Samita, pa joj je on kazao: “Ti si mi kao leđa moje majke”, tj. ti si mi zabranjena. Ona je nakon toga otišla do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričala mu šta se desilo, pa joj je on, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ti si mu postala zabranjena.” Ona je tada tihim glasom, kojeg Aiša nije mogla čuti, kazala: “Nakon što sam ostarila, on se okrenuo od mene? Allahu se žalim na stanje svoje djece. Ako budu kod mene, ostaće gladni, a ako ih ostavim kod njega, biće izgubljeni.” Na njenu raspravu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, Allah ukazuje u Kur'anu, kada kaže: “Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni.” (El-Mudžadela, 1). Aiša je kazala: “Hvala Allahu koji čuje svaki glas”, tj. On obuhvata svaki glas i ništa mu ne promiče, bez obzira koliko skriveno i tiho bilo. “Havla je došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na svoga muža, a ja nisam čula njen govor, pa je Allah Uzvišeni objavio: “Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni.” (El-Mudžadela, 1)” Kada se Havla žalila Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na svoga muža, ona je to činila sniženim tonom kojeg Aiša nije čula, iako je bila u blizini. I pored tako tihog tona, ipak Allah iznad sedam nebesa, Koji sve čuje, čuo je šta ona govori, pa je objavio spomenuti ajet. Ovo je jedan od najupečatljivijih argumenata da se Svevišnjem Allahu potvrđuje osobina sluha, što je nužno poznata vjerska činjenica koju ne negira osim onaj ko je skrenuo s Pravog puta. Govor Aiše ukazuje da su ashabi, Allah njima bio zadovoljan, vjerovali u vjerske tekstove, shodno njihovom vanjskom iskazu i razumijevanju, a to je ono što Allah i Njegov Poslanik žele i od njih, i od svih šerijatskih obveznika, jer da je ovo što su oni vjerovali bila greška, to im se ne bi tolerisalo, nego bi im se pojasnilo ispravno shvatanje i tumačenje. Međutim, ni od koga među njima ne prenosi se tumačenje ovih tekstova u prenesenom značenju, ni putem ispravne, a ni putem slabe predaje, i pored činjenice da su postojali razlozi da se takvo nešto prenese.
Ebu Hurejre prenosi merfu’ predaju da je Allah kazao: “Ako se rob Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat, a ako se On meni približi za jedan lakat, Ja se njemu probližim za hvat (dužinu raširenih obiju ruku), a ako se on Meni približi ja jedan hvat, Ja njemu još brže.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ako se rob približi Gospodaru koliko je jedan pedalj, Gospodar se Njemu približi za jedan lakat, a ako rob približi više od toga, Gospodar se približi još više od toga, kada rob dođe Gospodaru, On mu još brže dođe. Blizina i dolazak su dva Allahova svojstva u koja vjerujemo bez zalaženja u kakvoću, bez poređenja, bez iskrivljavanja značenja i bez pogrešnog tumačenja.
Ja'la b. Umejje, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio čovjeka da se kupa na otvorenom prostoru bez donjeg veša, pa se popeo na minber, zahvalio Uzvišenom Allahu kako Mu i priliči, a zatim kazao: “Doista je Uzvišeni Allah stidljiv i pokriva sramotu. Voli stidljivost i pokrivanje, pa kada se neko od vas kupa neka se pokrije.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai
Objašnjenje
Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio je čovjeka da se kupa na otvorenom prostoru go, pa se popeo na minber, zahvalio Uzvišenom Allahu kako mu i priliči, a zatim kazao: “Doista je Uzvišeni Allah stidljiv, pokriva sramotu. Voli stidljivost i pokrivanje, pa kada se neko od vas kupa neka se pokrije”, odnosno od Božijih imena je ime el-Hajijj es-Sittir, On voli stidljivost i pokrivanje. Vjernik ne bi trebao da pokazuje svoja stidna mejsta pred ljudima kada se kupa, nego mu je obaveza da se pokrije. Stid Uzvišenog Allaha je na način kako Njemu priliči, bez sličnosti sa stidom ljudi koji se manifestira promjenama na licu i sustezanjem koje se očituje uslijed straha od ukora i prezira. To je ostavljanje onoga što nije u skladu sa Njegovom neograničenom milošću, potpunom plemenitošću i veličanstvenom samilošću i oprostom.
Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je kazivao: “Rekli su neki ljudi: ‘Allahov Poslaniče, cijene su skočile, pa ih ograniči!’ Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Doista je Uzvišeni Allah Onaj koji određuje cijene, Onaj koji uskraćuje i obilno daje i Onaj koji opskrbljuje. Nadam se da na Sudnjem danu, kad sretnem Uzvišenog Allaha, niko od vas neće od mene tražiti nadoknadu glede krvi i imetka.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Značenje ovog hadisa jest sljedeće: Uzvišeni Allah čini da su neke stvari jeftine a druge skupe, i On je Taj Koji usmanji opskrbu kome hoće, a poveća kome hoće. Prema tome, onaj ko želi da se cijene ograniče, on se protivi Uzvišenom Allahu i u onome što On hoće, te uskraćuje ljudima njihova prava koja im je Uzvišeni Allah dao kroz porast i pad cijena. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s. kazao: “Nadam se da na Sudnjem danu, kad sretnem Uzvišenog Allaha, niko od vas neće od mene tražiti nadoknadu glede krvi i imetka.” Ovo ukazuje na to da je Poslanika, s.a.v.s., spriječilo da ograniči cijene bojazan da će nauditi ljudima u njihovim imecima, jer onaj ko određuje cijene raspolaže robom bez dozvole vlasnika i time čini nepravdu. Međutim, ako bi se prodavci dogovorili da podignu cijene svoje robe manipulirajući tržištem, onda vlast ima pravo da ograniči cijene roba po principu uspostavljanja pravde među prodavcima i kupcima, i na temelju općeg pravnog pravila o priskrbljivanju koristi i otklanjanju štete. Ako se pak nisu udružili, nego se cijene podignu iz razloga veće potražnje i manjka robe, bez ikakve intrige trgovaca, onda vlast nema pravo da ograničava cijene, nego se ostave podanici da Uzvišeni Allah opskrbljuje jedne preko drugih. Stoga, nije dozvoljeno trgovcima da podižu cijene preko uobičajene visine, niti je dozvoljeno ograničavati cijene, i tako se razumije ovaj hadis.
Od Aiše se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko priželjkuje susret sa Allahom, i On priželjkuje susret sa njim, a ko prezire susret sa Allahom, i Allah prezire susret sa njim.“ Aiša kaže: “Rekla sam: ‘Allahov Poslaniče, da li se tu ubraja preziranje smrti, jer svi mi preziremo umrijeti?’ On reče: ‘Ne odnosi se ovo na to. Kada vjernik bude obradovan Allahovom milošću, zadovoljstvom i džennetom, on poželi susret sa Allahom, pa i Allah to poželi. A kada nevjernik bude upozoren Allahovom kaznom i srdžbom, počne da mrzi susret sa Njim, pa i Allah zamrzi susret sa takvim.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejh ve sellem, kazao je: „Ko priželjkuje susret sa Allahom, i On priželjkuje susret sa njim, a ko prezire susret sa Allahom, i Allah prezire susret sa njim.“ Aiša je rekla: “Allahov Poslaniče, da li se tu ubraja preziranje smrti, jer svi mi preziremo umrijeti?” On reče: “Ne odnosi se ovo na to…”, pa je kazao da kada čovjek poželi susret sa Allahom, i Allah to poželi, jer vjernik vjeruje u nagradu koju mu je Allah pripremio, pa to zavoli, i dunjaluk mu postane bezvrijedan te on ga ne želi, nego razmišlja o onome što ga čeka – tada Allah zavoli susret sa Njim. A kada nevjernik kada bude upozoren Allahovom kaznom i srdžbom, počne da mrzi susret sa Njim, pa i Allah zamrzi susret sa takvim. Zato se kaže u hadisu (koji govori o smrtnom času) da kada nevjerniku bude kazano da se Allah rasrdio na njega, njegova duša se razbježi po tijelu, a melek je vadi, uslijed čega mu pucaju vene i nervi, što je poput mnogostrukog žarača kada se nađe u mokroj vuni. On će prezirati da mu duša izađe, jer ga čeka zlo, zbog toga Allah kaže: “A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako možete!’” Oni neće htjeti da im duša izađe, ali će meleli kazati: “Spasite se ako možete.” Dakle, vjernik voli susret sa Allahom, jer on ga voli i voli njegovu nagradu, blagodati i džennet, a pogotovu voli taj susret u času smrti, pa i Allah zavoli susret sa njim. Allahu uči nas jednima od onih koji vole da se susretnu s Tobom i uljepšaj nam kraj na ovome svijetu! Ti sve možeš!
Od Enes b. Malika, radijallahu ‘anhu, i od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prenio od svoga Uzvišenog Gospodara: ,,Ako se Moj rob približi Meni za pedalj ja se njemu približim za lakat, a ako Mi se približi za lakat ja se njemu približim za širinu ruku, a ako mi se uputi hodajući ja se njemu zaputim žureći.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Ako se neko približi Allahu s nečim od obredoslovlja, pa makar malo, Allah ga dočeka sa uvećanjem nagrada i čašćenja, pa kad god poveća svoju pokornost On mu poveća nagradu i požuri sa Svojom milošću i davanjem. Ovaj komentar je na temelju stava da ovaj hadis nije od onih koji se odnose na svojstva Uzvišenog kao što je mezheb grupe iz reda ehlusunneta koji potvrđuju postojanje Njegovih svojstava, kao što je Ibni Tejmije. Druga grupa potvrđuje čak i svojstvo ,,hervele” (trčanje) za Uzvišenog Allaha bez ulaženja u objašnjavanje njegove kakvoće.
“Kada Allah zavoli roba pozove Džibrila i kaže mu: ‘Doista Allah voli tog roba pa ga i ti zavoli.’, pa ga zavoli Džibril a zatim pozove stanovnike nebesa i kaže: ‘Doista Allah voli tog roba pa ga i vi zavolite.’, pa ga zavole stanovnici nebesa i bude prihvaćen kod stanovnika Zemlje (zavole ga).” U verziji kod Muslima kaže se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah zavoli roba pozove Džibrila i kaže mu: ‘Doista Allah voli tog roba pa ga i ti zavoli.’, pa ga zavoli Džibril a zatim pozove stanovnike nebesa i kaže: ‘Doista Allah voli tog roba pa ga i vi zavolite.’, pa ga zavole stanovnici nebesa i bude prihvaćen na Zemlji. A kada Allah zamrzi roba pozove Džibrila i kaže mu: ‘Doista Allah mrzi tog roba pa ga i ti zamrzi.’, pa ga i Džibril zamrzi, a zatim pozove stanovnike nebesa i kaže im: ‘Doista Allah mrzi tog roba pa ga i vi zamrzite.’, i on bude omražen na Zemlji.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Kada Allah, subhanehu ve teala, zavoli neku osobu pozove Džibrila, i to je njegova odlika nad ostalim melecima, i kaže mu: “Doista Ja volim tog i tog pa ga i ti zavoli.”, pa ga i on zavoli. Zatim Džibril pozove stanovnike nebesa i kaže im: “Doista Allah voli tog i tog pa ga i vi zavolite.”, pa ga zavole stanovnici nebesa, a to su meleci, a zatim ta osoba bude prihvaćena kod stanovnika Zemlje pa ga zavole vjernici. A kada Allah zamrzi nekoga pozove Džibrila i kaže mu: “Doista ja mrzim tog i tog pa ga i ti zamrzi.”, pa ga zamrzi i Džibril na temelju Allahove srdžbe prema toj osobi. Zatim Džibril pozove stanovnike nebesa i kaže: “Doista Allah mrzi tog i tog pa ga i vi mrzite.”, pa ga zamrze i stanovnici nebesa. Zatim on bude omražen na zemlji pa ga mrze i stanovnici Zemlje.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada je Allah oblikovao Adema u Džennetu, ostavio ga je onoliko koliko je htio da ga ostavi, pa je Iblis obilazio oko njega, gledajući o čemu se radi. Kada je vidio da ima utrobu (prazninu), znao je da je on stvoren kao stvorenje koje se neće suzdržavati i obuzdavati.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Kada je Allah stvorio Adema u Džennetu i oblikovao njegovo tijelo, ostavio ga je jedan period, ne udahuvši dušu u njega. Tada je Iblis obilazio oko njega i gledao ga kako bi saznao o čemu se radi. Kada je vidio da mu je nutrina prazna i da ima utrobu, uvjerio se da se radi o slabiću koji ne može da od sebe odagna došaptavanja (šejtana) ili je saznao da će svojom nutrinom učiniti grijeh tako što će pojesti plod drveta, ili je pak znao da je stvorenje sa šupljinom slabašno. Neki učenjaci su problemizirali izraz “u Džennetu”, jer je preneseno da je Adem stvoren od dijelova zemlje. Odgovor na to jeste da postoji mogućnost da je on tako ostavljen kako bi prošao kroz određene faze i njegov oblik postao spreman za udahnuće duše, a da je nakon toga prenesen u Džennet i tamo mu duša udahnuta.
Od Mu'az b. Džebela, radijallahu ‘anhu prenosi se da je kazao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je jednog jutra odložio sabah namaz toliko da smo gotovo mogli vidjeti Sunce, a onda je izišao brzo i uspostavio namaz. Klanjao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kratko učeći na namazu, a kada je završio, dovio je naglas rekavši nam: ‘Ostanite u safovima kako ste i bili.’ Zatim se okrenuo prema nama rekavši: ‘Ja ću vam sada ispripovijedati šta me je zadržalo jutros: Ja sam ustao večeras, abdestio se i klanjao što mi je određeno, uhvati me drijemež dok sam bio u namazu pa sam oteščao, kad ono ja sa mojim Uzvišenim Gospodarem u najljepšem liku. On reče: ‘O Muhammede!’ Rekoh: ‘Odazivam ti se Gospodaru!’ On reče: ‘O čemu se raspravlja najuzvišenije društvo?’ Rekoh: ‘Ne znam, Gospodaru.’ On ponovi pitanje tri puta. Vidjeh da je stavio Svoju ruku na moja pleća tako da sam osjetio hladnoću Njegovih prsta između svojih grudi, a onda mi se sve pokazalo i ja sam spoznao, pa mi On reče: ‘O Muhammede!’ Rekoh: ‘Odazivam Ti se Gospodaru.’ On reče: ‘O čemu se raspravlja najuzvišenije društvo?’ Rekoh: ‘O iskupima.’ On reče: ‘Koji su?’ Rekoh: ‘Koraci koji idu na namaz u džematu, sjedenje u džamijama poslije namaza, lijepo uzimanje i upotpunjavanje abdesta u teškim situacijama.’ On reče: ‘Koji su još?’ Rekoh: ‘Dijeljenje hrane, blag govor, namaz u noći dok ljudi spavaju.’ On kaza: ‘Traži!’ Rekoh: ‘Allahu, omogući mi činjenje dobrih djela i ostavljanje loših, ljubav prema sirotinji, molim Te da mi oprostiš i da mi se smiluješ, a ako htjedneš iskušati narod (fitnom) usmrti me neiskušana (bez fitne). Molim te ljubav prema Tebi i ljubav prema onome ko Tebe voli i ljubav prema djelima koja približavaju Tvojoj ljubavi.'” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaza: “Doista je ovaj san istinit, naučite je i poučavajte je.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Muaz b. Džebel, radijallahu ‘anhu, obavještava da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jednog jutra zakasnio izaći na sabah namaz toliko da je Sunce gotovo izašlo. Zatim je izišao u žurbi, naredio da se počne sa namazom, klanjao učeći kratko u namazu, a kada je završio naredio im je da ostanu u safovima kako su i klanjali. Potom ih je obavijestio o razlogu kašnjenja na sabah namaz, a to je da se digao u noći, uzeo abdest i klanjao nekoliko rekata, koliko je Uzvišeni htio. Onda je prispao u namazu vidjevši u snu svoga Uzvišenog Gospodara u najljepšem liku, Koji ga je upitao: “O čemu razgovara najuzvišenije društvo?” Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao mu je: “Ne znam.” Ovo pitanje i ovaj odgovor ponovljeni su tri puta, nakon čega je Uzvišeni Gospodar stavio Svoju šaku na pleća Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tako da je osjetio hladnoću Njegovih prstiju na svojim prsima. Opis Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svoga Uzvišenog Gospodara onim čime Ga je opisao istina je i samo istina. Obaveza je u to vjerovati i potvrditi kao što je Uzvišeni opisao Sebe uz negiranje poistovjećivanja. Onaj kome je problem razumijevanja nečeg od toga i nejsno mu je to, neka kaže kao što je Uzvišeni Allah pohvalio one kojima je dato znanje, obavijestivši o njima da kažu kod nejasnoće: “Mi vjerujemo u to. Sve je to od Gospodara našeg.”, i ne treba da govori o onome o čemu nema znanja. Njemu se bojati da ne padne u propast. Kad god vjernici čuju nešto od ove vrste govora oni kažu: “O ovome nas je obavijestio Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, a istinu su rekli Allah i Njegov Poslanik.” To im samo povećava vjeru i pokornost. Nakon što je Uzvišeni Gospodar stavio Svoju šaku na pleća Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukazalo mu se sve i spoznao je odgovor, pa je rekao: “Oni pričaju, raspravljaju i diskutuju o svojstvima i djelima koja mogu pobrisati/iskupiti grešku. Njihovo raspravljanje i disputacija se izražava u tome da požure u potvrđivanju tih djela i njihovom uznošenju na nebesa, ili njihov razgovor o njihovim vrijednostima i časti. Ta djela su: odlazak na kolektivni namaz, sjedenje u džamiji nakon namaza kada se završi zbog zikra, učenja, slušanja predavanja i poučavanja, upotpunjavanje i uzimanje abdesta propisno na mjesta i dijelove tijela koja su određena u vremenima koja su teška za uzimanje abdesta, kao kada je jaka i oštra zima. Zatim mu je rekao Uzvišeni Gospodar: “O čemu se još raspravlja najuzvišenije društvo?” Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: “Dijeljenje hrane ljudima, razgovor sa njima lijepim i blagim govorom, dobrovoljni namaz noću dok drugi ljudi spavaju.” Onda mu je rekao Uzvišeni Gospodar: “Traži šta hoćeš.” Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, molio je za to da ga pomogne u činjenju svakog dobra i ostavljanju svakog zla, da ga pomogne da zavoli siromahe i jadnike, da mu oprosti i smiluje se, da ako Uzvišeni Allah htjedne iskušati neki narod, da ga na fitnu stavi, onda neka njega usmrti tako da ne upadne u fitnu. Da mu daruje ljubav prema Uzvišenom i ljubav prema onome ko voli Allaha, i ljubav prema svakom djelu koje ga približava Allahu. Zatim je obavijestio svoje ashabe da je ovo istiniti san naredivši da uče ovu dovu, nauče njena značenja i propise.
Abdullah ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kada Allah na neki narod spusti kaznu, onda ona obuhvati sve koji se tu nalaze, a na Sudnjem danu će svi biti proživljeni shodno svojim djelima.“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovome hadisu nam poručuje da Uzvišeni Allah, kada želi kazniti određeni narod zbog njihovih loših postupaka, onda tom kaznom obuhvati sve one koji se tu nalaze, pa i one koji nisu te postupke i taj narod podržavali svojim mišljenjem. Kada se pojavi javno činjenje grijeha, svi bivaju uništeni, a na Sudnjem danu svako će biti proživljen shodno svojim djelima, odnosno ako je čovjek bio dobar, i konačnica će mu biti dobra, a ako je bio loš, takva će mu i konačnica biti. Ta kazna koja zadesi cijeli narod biće vid čišćenja dobrih ljudi i sankcija griješnicima. Allah će sve njih, po Svojoj pravdi proživjeti shodno djelima koja su činili. Dobri će zbog svojih dobrih djela biti nagrađeni na Ahiretu, a kakva ih god nedaća zadesi na ovome svijetu, ona će samo biti uzrokom da im se grijesi i loša djela pobrišu. Kazna koja se šalje na ljude na ovome svijetu, na one koji čine nepravdu obuhvata i one koji su bili sa njima i nisu ih upozoravali na njihove postupke. To će im biti kazna zbog takvog odnosa kojeg su imali i dodvoravanja, a nakon toga će na Sudnjem danu svako biti proživljen, a zatim nagrađen i kažnjen shodno djelima koja je činio.
Od Ebu Musaa el-Ešarija, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Bili smo na putu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa kada bismo stigli u neku prostranu dolinu glasno bi rekli: ‘La ilahe illallah, Allahu ekber.’ Naši glasovi bi se razlijegali. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tom prilikom reče: ‘O ljudi, budite milostivi prema sebi. Zaista Vi ne dozivate gluhog niti odsutnog. Zaista je On sa vama. On čuje i blizu je.'”
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija.
Objašnjenje
U hadisu Ebu Muse El-Ešarija spominje se da su oni bili na putovanju sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa su glasno govorili “la ilahe illellah, Allahu ekber.” Tada je Poslanik, kazao: “O ljudi, budite milostivi prema sebi.”, tj. nemojte sebi otežavati podižući glas. “Zaista Vi ne dozivate gluhog niti odsutnog. Zaista je On sa vama. On čuje i blizu je.”, tj. dozivate Allaha Kojem nije potrebno da glasove podižete prilikom tesbiha, tahmida i tekbira, jer Allah čuje, vidi i blizu je. I pored toga što je iznad nebesa, On sve obuhvata. Riječi: “Vi dozivate Onog Ko čuje, vidi i Ko je blizu.” Ovo je (u arapskom jeziku) forma hiprebole, jer Allah ima potpuna svojstva, nijedan pokret ne prođe, a da ga ne čuje, pa makar bio i skriven. On čuje i vidi hod crnoga mrava u gluhoj pustinji u mrkloj noći i ono što je još skrivenije od toga. Također, Njegov pogled ništa ne sprečava. On čuje sve glasove, vaše uzdisaje i sve što govorite i vidi sve vaše pokrete. On je s vama, blizu je onoga ko Ga doziva i On posmatra i obuhvata sva stvorenja. Oni su u Njegovoj šaci, a i pored toga On je na Aršu, iznad svih stvorenja i ništa Mu nije skriveno gdje god se nalazilo i o čemu se god radilo. Sluh i vid su dva Allahova svojstva onako kako Njemu priliči, bez ulaženja u kakvoću, bez poređenja, iskrivljavanja ili pogrešnog tumačenja.
“Zaista ti imaš dvije osobine koje Allah voli: blagost i smirenost.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ove je riječi kazao el-Ešedžu, jer je čekao dok ne bi dobro uvidio u čemu je korist, nije žurio kad je bila riječ o interesima njegovih sunarodnjaka. Njegovo obraćanje Poslaniku ukazivalo je da mu je rezonovanje ispravno i da razmišlja o posljedicama.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: „Allah, Uzvišeni, se smije dvojici ljudi koji se međusobno bore, pa jedan drugog ubiju, a obojica će u Džennet. Jedan od njih se borio na Allahovom putu i poginuo, pa ušao u Džennet, a potom se njegovom ubici Allah smiluje, pa primi islam; zatim i sam pogine kao šehid, na Allahovom putu.“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allah Uzvišeni smije se dvojici ljudi, od kojih jedan drugog ubije, a na kraju obojica uđu u Džennet. To je slučaj kada se musliman bori na Allahovom putu, kako bi uzdigao Allahovu riječ, pa ga nevjernik ubije i on kao šehid uđe u Džennet. Zatim se ubica pokaje Allahu, prihvati islam, te se bori na Allahovom putu i bude ubijen kao šehid.
Prenosi se da je Alija b. Rebi'a kazao: „Bio sam prisutan kad je Aliji dovedena životinja da je uzjaše. Pošto stavi nogu u uzengiju, reče: ‘Bismillah/S Allahovim imenom’, a kada se uspravi na njenim leđima, reče: ‘El-Hamdulillahi/Hvala Allahu’, a potom prouči: ‘Subhanellezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinin. Ve inna ila Rabbina lemunkalibun/Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe. Mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!’ Potom tri puta kaza: ‘El-Hamdulillahi/Hvala Allahu’, zatim tri puta: ‘Allahu ekber/Allah je najveći’, i (jedanput) ‘Subhaneke inni zalemtu nefsi fagfirli innehu la jagfiruz-zunube illa ente/Hvaljen neka si, ja sam sebi nasilje učinio, pa mi oprosti, jer samo Ti praštaš grijehe’, a onda se nasmijao. ‘Zašto si se nasmijao, Vladaru pravovjernih?’ – upitah, a on reče: ‘Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je uradio ovo što sam ja uradio, a onda se nasmijao. Upitao sam ga: ‘Zašto si se nasmijao, Allahov Poslaniče?’, a on je odgovorio: ‘Tvoj Gospodar se divi Svome robu koji kaže: ‘Gospodaru, oprosti mi moje grijehe … ‘, jer zna da niko drugi osim Njega grijehe ne može oprostiti.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Prenosi se da je Alija b. Rebi'a, jedan od starijih tabiina, kazao: „Bio sam prisutan kad je Aliji dovedena životinja da je uzjaše. Pošto stavi nogu u uzengiju, reče: “Bismillah/S Allahovim imenom”, a kada se uspravi i ustabili na njenim leđima, reče: “El-Hamdulillahi/Hvala Allahu”, tj. hvala Mu na velikim blagodatima, što nam je potčinio ove životinje da ih jašemo i da se ne plašimo njihovog zla. On nam je potčinio ove životinje, jer mi to ne bismo bili u stanju. Mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti! Nakon hvale Allahu koja je ograničena na pohvali onoga čime nas je darovao, kazao je : El-Hamdulillahi/Hvala Allahu, tri puta. Ponavljanje ove hvale ukazuje na veličinu Allaha i na to da rob ne veliča Allaha onoliko koliko bi trebao, te da mu je naređena pokornost onoliko koliko je u mogućnosti. Zatim je tri puta kazao: “Allahu ekber/Allah je najveći”, i (jedanput: “Hvaljen neka si, i slavljen, ja sam sebi nasilje učinio, jer nisam pravo prema Tebi u potpunosti izvršio i nisam Ti se dovoljno na blagodatima zahvalio, pa mi oprosti, i nemoj me zbog toga kažnjavati, jer samo Ti praštaš grijehe. Ovim se priznaju propusti i pored toga što nam je Allah dao velike blagodati.”) A onda se nasmijao. “Zašto si se nasmijao, Vladaru pravovjernih?” – upita Ibn Rebiah. U dorađenoj i ispravljenoj verziji Šemaila navodi se: “Rekao sam: ‘Šta te je nasmijalo, vođo vjernika?’” Nakon što nije razumio ono zbog čega se nasmijao, pitao je o čemu se radi, ali je prvo dozvao vođu, pa ga onda pitao, jer to je edeb prilikom govora. a on reče: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je uradio ovo što sam ja uradio, popeo se na životinju i proučio ovaj zikr, a onda se nasmijao. Upitao sam ga: ‘Zašto si se nasmijao, Allahov Poslaniče?’, a on je odgovorio: ‘Tvoj Gospodar se divi Svome Svome robu…’” Kada se Alija toga sjetio nasmijao se.
Aiša, radijallahu ‘anha, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poslao jednog čovjeka kao zapovjednika izvidnice. Čovjek je na završetku svakog namaza učio suru (Kul huvallahu ehad), a kada se vratiše, to spomenuše Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. “Upitajte ga zašto je to činio?” – reče im Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada su ga pitali, on im odgovori: “Zato što su u toj suri svojstva Milostivog, i ja volim da je učim.” “Recite mu da ga Uzvišeni Allah voli.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, neke ashabe poslao je u izvidnicu i odredio vođu te izvidnice, koji će upravljati, kako se ne bi pojavio nered i kako ne bi svako činio šta mu je volja, i kako bi vodio pitanja vezana za vjeru, znanje i druga planiranja. Zbog toga su vođe uglavnom bili imami i u namazu i davali odgovore na pitanja, jer su bili poznati po svojoj vjeri i znanju. Taj čovjek je na svakom drugom rekatu na namazu, učio suru Kul Huvallahu ehad, jer je volio Allaha, Njegova imena i svojstva, a onaj ko voli nešto, mnogo ga i spominje. Kada su se vratili iz bitke, spomenuli su taj slučaj Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on je rekao: “Upitaj te ga zbog čega to čini”: da li je to slučajno ili ima neke razloge? Vođa je kazao: “To sam radio jer taj sura sadrži svojsta Milostivog Allaha i ja volim da ih ponavljam.” Tada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Kažite mu da, kao što on voli tu suru i ponavljaje, jer ona sadrži Allahova imena i svojstva, da i njega Allah voli.”
Prenosi se od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Najdraža mjesta Allahu su džamije, a najmrža pijace.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ovaj nam hadis pojašnjava da su kod Allaha najvrijednija mjesta džamije, a razlog tome jeste što se u njima obavljaju namazi, spominje Allahovo ime, izučava znanje i podučavaju ljudi vjerskim pitanjima. S druge strane, najmrža Allahu mjesta su pijace, jer se na tim mjestima pričaju beskorisne priče, laži, mnogo se na njima zaklinje, vara i ljudi su tamo nemarni kada je u pitanju spominjanje Allaha.
Prenosi se od Ebu Huzejfe, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Allah će dovesti jednog od Svojh robova kojem je dao imetak, pa će ga upitati: ‘Šta si uradio sa imetkom?’ A niko neće moći prikriti ništa. Pa će reći: ‘Gospodaru, dao si mi bogatstvo, ja sam poslovao s ljudima i moja vrlina je bila da opraštam i otpisujem dugove – davao sam roka i olakšavao onome ko nije bio u stanju da vrati.’ Allah će reći: ‘Ja sam preči da praštam od tebe, pa otpišite dugove Mom robe.'” Ukbe b. Amir i Ebu Mesud El-Ensari, vele: “Ovako smo čuli od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Prenosi se od Ebu Huzejfe, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da će Allah na Sudnji dan dovesti jednog od Svojh robova kojem je dao imetak, pa će ga upitati: ‘Šta si uradio sa imetkom?’ Huzejfe veli: “A niko neće moći prikriti ništa.”, tj. ništa na Sudnjem danu neće moći sakriti od Allaha, kao što Uzvišeni kaže: “na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili.” (En-Nur, 24) Pa će reći: “Gospodaru, dao si mi bogatstvo, ja sam poslovao s ljudima”: tj. trgovao je s ljudima i davao im pojazmnice i njegova vrlina je bila da oprašta i otpisuje dugove, što je pojašnjeno u nastavku hadisa: “davao sam roka i olakšavao onome ko nije bio u stanju da vrati.” Allah će reći: “Ja Sam preči da praštam od tebe”: tj. imajući u vidu da si ti praštao Mojim robovima i imao si svojstvo kojim sam Ja opisan, onda sam Ja preči da praštam, “pa otpišite dugove Mome robe”: tj. Allah mu je oprostio grijehe jer je i on praštao Allahovim robovima, pa nagrada za dobročinstvo biva samo dobročinstvo. Ukbe b. ‘Amir i Ebu Mesud El-Ensari, vele: “Ovako smo čuli od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” Značenje: Oni su čuli ovu predaju od Huzejfe, radijallahu anhu, koji je to prenio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez bilo kakvog dodavanja ili oduzimanja.
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kada Allah želi da ukaže milost nekom narodu, usmrti im poslanika prije njih, i učini ga njihovim predvodnikom i prethodnikom (ka Džennetu). A kada želi da uništi neki narod, kazni ga dok je njihov poslanik još živ, kako bi mu pokazao njihovo kažnjavanje i učinio ga radosnim kažnjavanjem njih jer su ga utjerali u laž i nepokorni mu bili.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Značenje hadisa: Kada Allah želi da ukaže milost nekom narodu, usmrti im poslanika prije njih, i učini ga njihovim predvodnikom (feret) i prethodnikom (ka Džennetu), te njihovim zagovornikom. Feret je onaj ko nekoga predvodi kako bi im pripremio ono što im je potrebno kada dođu u neko mjesto, a zatim se počelo koristiti kao zagovornik za one koji dolaze. U drugom hadisu stoji: “Ja sam vaš predvodnik do Havda na kojem je voda.” A kada želi da uništi neki narod, kazni ga dok je njihov poslanik još živ, kao što se desilo sa Nuhom i drugim vjerovjesnicima. Ovdje kao da Poslanik govori o Allahovoj milosti prema njegovom ummetu, a on je ta milost, kao što Allah kaže: “Mi smo te kao milost svim svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107.) Allah je obećao da neće kazniti ovaj ummet dok je on među njima i još više od toga, kada je kazao: “Allah ih neće kazniti dok si među njima ti i neće i Allah kazniti dok oprost za grijehe traže.” (El-Enfal, 33.)
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu ‘anhu, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, imao je običaj, kad mu dođe neko sa nekakvim zahtjevom (molbom), okrenuti se prisutnima i kazati: ‘Zauzimajte se za njega, jer ćete za to biti nagrađeni, a Allah će presuditi ono što On voli, jezikom Svoga Poslanika.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ovaj hadis sadrži jedan veliki princip i ogromnu korist, a ona se ogleda u tome da se rob treba truditi u činjenju dobra, bez obzira da li se rezultat tog dobra ili dio njega ostvario, ili se pak ne postigao željeni cilj i rezultat. U to se ubraja i zauzimanje za one koji imaju određenu potrebu kod vlasti ili uglednih ljudi i čije su potrebe vezane za njih. Veliki broj ljudi neće da se trudi po ovom pitanju, ukoliko ne zna da li će se njihovo zauzimanje ostvariti, pa ih tako prođe velika korist koju su mogli dobiti od Allaha i dobro kojeg su mogli učiniti prema svome bratu muslimanu. Upravo zbog toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je svojim ashabima (drugovima) da budu na pomoći potrebnima i da se kod njega zagovaraju za njih, kako bi stekli nagradu kod Allaha, jer u hadisu stoji: “Zauzimajte se, jer ćete za to biti nagrađeni.” Dozvoljeno i pohvalno zauzimanje drago je Allahu i On je njime zadovoljan. Uzvišeni veli: “Ko se bude za dobro zalagao, i on će imati udio u tome.” (En-Nisa, 85). A s druge strane, njime čovjek čini dobro prema svome bratu. Također, njegovo zauzimanje može biti uzrokom da dođe do ostvarenja cilja ili jednog njegovog dijela, što je svakako prisutno u praksi. Ulaganje truda u činjenju dobra je samo po sebi dobro, bez obzira da li se cilj ostvario ili ne, a to je i način da se ljudi naviknu na potpomaganje u dobru, te da se utre put ka zauzimanju za druge u pitanjima koja se mogu ostvariti ili za koja postoji pretpostavka da bi se mogla sprovesti u praksi. Dio hadisa: “Allah će presuditi ono što On voli, jezikom Svoga Poslanika”, znači: Desiće se ono što Allah želi, tj. rezultat će biti ostvaren ili neće, a sve shodno Allahovom znanju o onome što će se desiti. Od ljudi se traži zalaganje za druge i za to djelo postoji nagrada i sevap, bez obzira da li se cilj zalaganja ostvario ili ne.
Prenosi se od Abdullaha lbn Omera, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Allah će smotati nebesa na Kijametskom danu, zatim ih uzeti Svojom desnom rukom, a zatim kazati: ‘Ja sam vladar. Gdje su silnici? Gdje su oholnici?’ Zatim će smotati sedam zemalja i potom ih uzeti Svojom lijevom rukom i kazati: ‘Ja sam vladar. Gdje su silnici? Gdje su oholnici?'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ibn Omer, radijallahu ‘anhuma, nas obavještava da ih je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obavijestio da će Allah, ‘azze ve džell, na Sudnjem danu Svojom desnom rukom smotati sedam nebesa, a Svojom lijevom rukom sedam Zemalja, i svaki puta kada to bude radio povikaće gdje su silnici i oholnici omalovažavajći ih time, a istovremeno potvrđujući da je On stvarni i potpuni Vladar koji ne slabi i ne nestaje, i da je sve osim Njega, od kraljeva i podanika, pravednika i zulumćara prolazno i potčinjeno pred Njim, ‘azze ve džell. On neće biti bitan za ono što radi, a svi ostali će biti pitani.
Od lbn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Neki rabin došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Muhammede, mi nalazimo u svojim knjigama da će Allah nebesa staviti na prst, Zemlje na prst, drveće na prst, vodu na prst, vlažnu zemlju na prst i ostala stvorenja na prst, a zatim reći: ‘Ja sam Vladar!’ Na to se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao tako da su mu se kutnjaci ukazali, potvrđujući tu vijest. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio: ‘Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava će Zemlja na Sudnjem danu u šaci Njegovoj biti.”‘ U verziji koju je zabilježio Muslim stoji: “I brda i drveće na prst, pa će ih snažno potresti i kazati: ‘Ja sam Vladar, Ja sam Allah.'” A u vezriji koju je zabilježio Buhari stoji: “Stavit će nebesa na prst, vodu i vlažnu zemlju na prst i ostala stvorenja na prst.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ibn Mesud, radijallahu anhu, kazuje da je neki čovjek koji je bio jevrejski učenjak došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te mu spomenuo da oni u svojim knjigama nalaze da će Allah Uzvišeni na Sudnjem danu staviti nebesa na prst, Zemlje na prst, drveće na prst, vlažnu zemlju na prst, a u drugoj verziji stoji da će staviti vodu na prst, te ostala stvorenja na jedan od svojih prstiju, kojih ima pet, kako se to navodi u ispravnim predajama, i nisu poput prstiju stvorenja. Allah će pokazati dio Svoje moći i veličine, pa protresti ta stvorenja i iskazati Svoju stvarnu vlast i apsolutnu moć. Tada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao toliko da su mu se ukazali kutnjaci, potvrđujući govor jevrejskog učenjaka, a zatim je proučio ajet: “Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava će Zemlja na Sudnjem danu u šaci Njegovoj biti…”
Enes b. Malik, radijallahu ‘anhu, prenosi da je neki čovjek bio kod Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je pored njh prošao neki čovjek, a ovaj mu reče: “O Allahov Poslaniče, ja zaista u ime Allaha volim ovog čovjeka.” Na to mu Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: “Da li si ga o tome obavijestio?” “Ne.”, odgovori. “Onda mu to i reci.”, reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Tada čovjek ode do drugoga i reče mu: “Ja te zaista volim u ime Allaha.” “Zavolio te Onaj zbog Koga si ti mene zavolio.”, odgovori mu.
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai
Objašnjenje
Ovaj plemeniti hadis je došao kao primjena naredbe Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da čovjek kaže svome bratau muslimanu kada ga zavoli u ime Allaha. Dok je neki čovjek sjedio kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pored njih je prošao jedan čovjek, a ovaj reče: “Ja zaista volim ovog čovjeka.”, misleći na čovjeka koji je upravo pored njih prošao. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu reče: “Da li si ga o tome obavijestio?”, što nam ukazuje na to da je od Sunneta, kada osoba zavoli drugu osobu, da joj to i kaže, zbog toga što se riječima “ja te zaista u ime Allaha volim”, usađuje ljubav u srce toga čovjeka jer kada čovjek zna da ga neko voli onda i on zavoli tu osobu, mada se (dešava da) srca međusobno upoznaju i zavole bez da jezik govori. Zbog toga Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Duše su kao mobilizirana vojska. One koje se poznaju sastaju se, skupljaju u jednu grupu i slažu se, a one koje se ne poznaju, mimoilaze se, razdvajaju i bježe jedna od druge.” Međutim, kada to čovjek još i riječima potvrdi, onda se ljubav u srcu povećava, i kaže: “Ja te zaista u ime Allaha volim.”
Ebu Vakid el-Haris b. Avf, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio u džamiji sa ljudima i razgovarao. Došla su tri čovjeka u džamiju. Dvojica su prišla do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a jedan je otišao. Stali su pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedan je primijetio prazno mjesto u halki, pa je sjeo; drugi je sjeo iza halke, a treći se okrenuo i otišao. Pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio razgovor, rekao je: “Hoćete li da vas izvijestim o trojici ljudi? Jedan od njih se usmjerio Allahu, pa ga je Allah primio, drugi se postidio pa se Allah njega postidio, a što se tiče trećeg, on je okrenuo leđa, i napustio, pa se i Allah od njega okrenuo.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
U ovoj predaji navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio jednom prilikom u džamiji sa ljudima, pa su došla trojica, od kojih su dvojica prišla i ostala kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je treći otišao. Ova dvojica su stajala pored halke kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan vidio prazno mjesto i sjeo na njega. Halka je kružok, tj. sijelo gdje ljudi sjede poredani ukrug. Drugi je sjeo iza njih, dok se treći vratio i napustio sijelo. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio svoj govor, rekao je ashabima: “Hoćete li da vam kažem nešto o ovoj trojici? Jedan od njih se usmjerio Allahu, pa ga je Allah primio”, tj. sjeo je na prazno mjesto kako bi slušao spominjanje Allaha, pa ga je Allah odlikovao tim blagoslovljenim sijelom. “Drugi se postidio, pa se i Allah njega postidio”, tj. nije htio da ulazi u gužvu, pa je sjeo iza halke, ali mu nije uskraćen blagoslov sijela. “Treći se okrenuo, pa se i Allah od Njega okrenuo”, tj. otišao je bez opravdanja, te mu je uskaćen blagoslov halke.
Katade, rahimehullah, je kazao:
“Enes bin Malik, radijallahu anhu, nam je rekao da se neki čovjek obratio Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazavši: ‘Allahov Vjerovjesniče, kako će nevjernik biti proživljen na svom licu?’ Poslanik mu odgovori: ‘Zar nije Onaj koji je bio u stanju da mu dadne da hoda na dvije noge, isto tako u stanju da mu dadne da hoda na licu na Sudnjem danu?'” Katade je ovo prokomentirao rekavši: “Da, tako mi veličanstvenosti našeg Gospodara.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio upitan: “Kako će nevjernik na Sudnjem danu biti proživljen naopako okrenut, lice mu prema dolje?” “Zar mu Allah nije dao da hoda na dvije noge na ovom svijetu? Prema tome, zar nije u stanju da mu dadne da hoda na licu na Sudnjem danu?! Allah je sve u stanju da uradi”, pojasni mu Poslanik.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Allah će uzeti Zemlju i smotat će nebesa svojom desnom rukom, a potom će kazati: ‘Ja sam Vladar, gdje su zemaljski vladari?'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava da će Uzvišeni na Sudnjem danu uzeti Zemlju i sakupiti je, te da će saviti nebesa desnom rukom, jedna iznad drugih, a potom će ih razoriti. Nakon toga će kazati: “Ja sam Vladar, gdje su zemaljski vladari?”
Od Enesa bin Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao:
“Allah neće učiniti nepravdu vjerniku po pitanju dobrih djela, dat će mu nagradu i na ovom i na onom svijetu. A nevjernik će dobiti na ovom svijetu zbog dobrih djela koja je radi Allaha uradio, no na onom svijetu neće imati dobrog djela radi kojeg bi bio nagrađen.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam u ovom hadisu pojašnjava koliko je krupna Allahova blagodat prema vjernicima, te kako je pravedan prema nevjernicima. Kada je posrijedi vjernik, imat će nagradu za dobro koje je učinio i na ovom i na onom svijetu, s tim što mu može ponekad cijela nagrada ostati samo za ahiret. A što se tiče nevjernika, Allah će mu dati nagradu na ovom svijetu za dobra djela koja je učinio, no kada pristupi onome svijetu nikakve nagrade neće imati. Treba imati u vidu da, naime, dobra djela koriste na oba svijeta samo ukoliko je čovjek vjernik.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Doista, Allah ima devedeset i devet imena, stotinu manje jedno. Onaj ko ih pobroji ući će u džennet.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ovaj hadis pojašnjava da je 99 lijepih Allahovih imena, ko ih nauči, vjeruje u njih, radi po njima i njihovim značenjima, osim onih koje poznaje jedino Allah, imat će za nagradu džennet. Dozvoljeno je zakleti se bilo kojim od Allahovih imena, takva zakletva je validna; ako se prekrši, obavezan je iskup (kefaret). Validna je zakletva imenima, kao što su: Allah, er-Rahman, er-Rahim, ili zakletva nekim svojstvom Uzvišenog, kao što su: Negovo lice, veličanstvenost, uzvišenost.
Enes b. Malik, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio pljuvačku (na zidu) prema Kibli, pa mu je to palo teško. Odraz njegove ljutnje se primijetio na njegovom licu. Ustao je i to svojom rukom potrao rekavši: “Kada neko od vas ustane da klanja, on tada razgovara sa svojim Gospodarom, pa nemojte da neko od vas pljuje prema Kibli, nego na svoju lijevu stranu, ili pod svoje noge.” Zatim je uzeo ćošak svog ogrtača, pljunuo u njega, zatim ga premotao i rekao: “Ili neka uradi ovako.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je vidio pljuvačku na zidu džamije u pravcu Kible, što se puno odrazilo na njemu da je bilo vidljivo na njegovom licu, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Digao se i lično je otklonio tragove pljuvačke svojom plemenitom rukom da bi tako poučio svoj ummet pokazujući skromnost i poniznost prema Uzvišenom Gospodaru i ljubav prema Njegovoj kući. Zatim je spomenuo da rob Božiji kada ustane na namaz on je u razgovoru sa svojim Gospodarom time što Ga spominje, što Ga moli i što uči Njegove ajete, tako da u ovoj situaciji klanjač u svom namazu treba da se boji i sjeća veličanstvenosti Onoga sa Kim razgovara i da to srčano osjeća. Treba izbjegavati ružan postupak prema Uzvišenom Allahu i ne pljuvati u pravcu Kible. Potom je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poučio klanjača onome što treba da učini u takvoj situaciji, odnosno da pljune lijevo, ili ispod lijeve noge, ili da pljune na ćošak odjeće i sl. tome. Da istrlja jedno s drugim otklanjajući njene tragove. Klanjač treba da osjeća da ga Allah posmatra, da je On u Njegovoj blizini, da mu se približava. Iako je Uzvišeni na nebesima iznad Arša, On Uzvišeni je pred klanjačem kao Onaj koji sve obuhvata. “Niko nije kao On! Sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11.) To ne znači da se On Uzvišeni pomiješao sa klanjačima, ili da je On Uzvišeni na tom mjestu gdje i klanjač. Uzvišen je On od toga! Nego, On je – na način koji Njemu Uzvišenom priliči – u blizini klanjača i blizini onoga ko Ga moli a ne na način kako su stvorenja blizu jedna drugih. To je blizina Uzvišenog Tvorca stvorenjima. Primjer za to kod Njegovih stvorenja, mada je Allah neuporediv, jeste Sunce koje je iznad tebe, ali je uz to i pred tobom u situaciji izlaska ili zalaska.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allah ima 99 imena, stotinu manje jedno. Onaj ko ih nauči ući će u džennet. Allah je jedan i voli neparno.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allah Uzvišeni ima 99 imena. Onaj ko ih nauči ući će u džennet. Učenje se odnosi na njihovo učenje napamet, dok neki kažu da se pod učenjem misli na vjerovanje u njihova značenje, rad po onome na šta ta imena ukazuju i poslušnost u stvarima koje ta imena podrazumijevaju. U ovom hadisu se potvrđuje da Allah Uzvišeni ima 99 imena, što ne znači da Allah Uzvišeni nema i drugih imena osim 99 spomenutih. Ova su imena spomenuta jer su ona najpoznatija i najjasnija u značenjima. To je isto kao da neko kaže: “Zejd ima stotinu zlatnika, koje je pripremio da udijeli kao sadaku”, što ne znači da on nema više od stotinu zlatnika, već nam to samo govori da je on toliko zlatnika izdvojio za sadaku. Na ovo ukazuje i hadis Ibn Mesuda u kome Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Molim Te svakim imenom Tvojim kojim si Sebe nazvao, ili si ga objavio u Knjizi Svojoj, ili si njemu poučio nekoga od stvorenja Svojih, ili si ga kao znanje nedokučivog zadržao samo za Sebe…”Allah je neparan, odnosno Jedan Jedini, Koji nema sudruga. “…i voli neparno”, odnosno voli djela koja su neparna i zbog toga je Allah Uzvišeni učino da mnogi ibadeti budu neparni, pa je propisao pet dnevnih namaza, sedam krugova oko Ka'be, te činjenje mnogih djela tri puta učinio pohvalnim, stvorio je sedmera nebesa i sedam Zemalja.
Od Ebu Hurejra, r.a., kazuje: “Ashabi su rekli: ‘Allahov Poslaniče, hoćemo li na Sudnjem danu vidjeti našeg Gospodara?’ On upita: ‘Da li jedni druge ometate pri gledanju sunca u podne kada nema oblaka?’ Rekoše: ‘Ne.’ On reče: ‘A da li jedni druge ometate pri gledanju punog mjeseca u noći kada nema oblaka?’ Rekoše: ‘Ne.’ On kaza: ‘Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nećete jedni druge ometati pri viđenu vašeg Gospodara, osim kao što jedni druge ometate pri gledanju jednog od njih dvoje. Allah će sresti roba pa će reći: ‘Hej ti, zar te nisam počastio, učinio gospodinom, oženio te, potčinio ti konje i deve, ostavio te da budeš vladar i da uzimaš četvrtinu plijena?’ On će kazati: ‘Tako je.’ On će reći: ‘A jesi li smatrao da ćeš Me sresti?’ On će kazati: ‘Ne.’ A on će reći: ‘Ja ću te zaboraviti kao što si ti Mene zaboravio.’ Zatim će susresti drugoga pa će mu kazati: ‘Hej ti, zar te nisam počastio, učinio gospodinom, oženio te, potčinio ti konje i deve, ostavio te da budeš vladar i da uzimaš četvrtinu plijena?’ On će kazati: ‘Tako je, moj Gospodaru.’ On će reći: ‘A je si li smatrao da ćeš Me sresti?’ On će kazati: ‘Ne.’ A on će reći: ‘Ja ću te zaboraviti kao što si ti Mene zaboravio.’ Zatim će susresti trećega pa će mu kazati kao što je rekao i njima, a on će reći: ‘Moj Gospodaru, ja sam u Tebe vjerovao, u Tvoje knjige, Tvoje poslanike, klanjao sam, postio sam, dijelio milostinju’, i pohvali se svim dobrima s kojima je mogao, pa će mu kazati: ‘Dođi onda ovdje!’ Zatim će mu se reći: ‘Sada ćemo ti poslati našega svjedoka da svjedoči protiv tebe.’ On se zamisli u sebi: ‘Ko bi mogao da bude svjedok protiv mene?’ Onda se zapečate njegova usta i kaže se njegovim bedrima, njegovom mesu i kostima: ‘Govorite!’ I progovore njegova bedra, njegovo meso i njegove kosti o njegovim djelima. To će biti tako, jer bi on pravdao sebe, a to je bio licemjer na kojega se Uzvišeni Allah rasrdio.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Neki ashabi su rekli: “Allahov Poslaniče, hoćemo li na Sudnjem danu vidjeti našega Gospodara?” On je upita: “Da li jedni druge ometate pri gledanju sunca u podne kada nema oblaka?”, odnosno, da li se gužvate i gurate međusobno zbog gledanja sunca dok je na zenitu, kada se njegovo svjetlo rasprostire po čitavom svijetu, a ne postoje oblaci koji će ga zakloniti od vas. Rekoše: “Ne.” On reče: “A da li jedni druge ometate pri gledanju punog mjeseca u noći kada nema oblaka?”, odnosno, da li se međusobno gužvate i sporite zbog gledanja mjeseca u noći kada se pokaže i upotpuni na nebesima, a nema oblaka koji ga zaklanjaju od vas. Rekoše: “Ne.” On kaza: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nećete jedni druge ometati pri viđenu vašeg Gospodara, osim kao što jedni druge ometate pri gledanju jednog od njih dvoje”, odnosno Njegovo viđenje će biti jasno i toliko očigledno da se oko toga ne može polemizirati, kao što nema sumnje u viđenje sunca i mjeseca, i o tome se ne može raspravljati. Ovdje se upoređuju viđenja sa aspekta jasnoće i očiglednosti, a ne upoređuju se kakvoće niti se upoređuje ono u šta se gleda, jer se Uzvišeni ne poredi sa Svojim stvorenjima. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavijestio o jednoj situaciji koja će se desiti na Sudnjem danu, a to je da će Uzvišeni Gospodar sresti nekog roba, pa će mu predstaviti njegove blagodati pa će mu kazati: “Hej ti, zar te nisam počastio, učinio gospodinom u tvome narodu, dao ti ženu od tvoje vrste i prilagodio ti je, među vama dao milost i ljubav, međusobno druženje i bračnu ljubav, podredio ti konje i deve, postavio te da budeš vladar svog naroda i da uzimaš četvrtinu plijena?” (Vladari u predislamsko doba uzimali su četvrtinu ratnog plijena za sebe.) Taj rob će sve to priznati, a Gospodar će kazati: “A je si li znao da ćeš Me sresti?” On će kazati: “Ne.” A Uzvišeni Allah će reći: “Ja ću te zaboraviti kao što si i ti Mene zaboravio”, odnosno uskratit ću ti danas Svoju milost, isto kao što si ti uskraćivao da se Meni pokoravaš na dunjaluku. Zaborav je ovdje zapostavljanje sa znanjem, kao što kaže Uzvišeni: “…i Mi ćemo vas zaboraviti – i vječnu patnju trpite zbog onoga što ste radili.” Zatim će Allah susresti drugog roba s kojim će voditi isti dijalog. Zatim će susresti trećega pa će mu kazati kao što je rekao i njima, a on će reći: “Moj Gospodaru, ja sam u Tebe vjerovao, u Tvoje knjige, Tvoje poslanike, klanjao sam, postio sam, dijelio milostinju”, i pohvalit će se svim dobrima s kojima je mogao, pa će mu Gospodar kazati: “Dođi onda ovdje!”, odnosno kada si se tako nahvalio, stani ovdje, da bismo ti pokazali tvoja djela sa svjedokom koji će to svjedočiti. Zatim će mu se reći: “Sada ćemo ti poslati našega svjedoka da svjedoči protiv tebe.” On se zamisli u sebi: “Ko bi mogao da bude svjedok protiv mene?!” Onda će Uzvišeni Allah zapečatiti njegova usta i kazat će se njegovim bedrima, njegovom mesu i kostima: “Govorite!” I progovorit će njegova bedra, njegovo meso i njegove kosti o njegovim djelima. “To će biti tako, jer bi on pravdao sebe”, odnosno traženje od dijelova tijela da govore jest iz razloga da bi Uzvišeni Allah uklonio njegovo pravdanje mnogobrojnih grijeha. Svjedočenje njegovih organa protiv njega jest da mu ne ostane nikakvo opravdanje za koje bi se uhvatio. Ovaj treći rob bio je licemjer, na kojega se Uzvišeni Allah rasrdio.
Ebu Se'id el-Hudri, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah reći će džennetlijama: ‘O džennetlije!’, i oni će se odazvati: ‘Odazivamo Ti se, Gospodaru, u Tebe je svako dobro!’ Allah će ih upitati: ‘Jeste li zadovoljni!’ ‘A kako da ne budemo zadovoljni, Gospodaru, kada si nam dao ono što nisi dao nikome od Tvojih stvorenja!’, odgovorit će. Onda će im Allah reći: ‘Hoćete li da vam dam nešto još bolje od toga?’ ‘A šta može biti još bolje od toga?’, zapitat će. ‘Obasut ću vas svojim zadovoljstvom i nikada se na vas više neću rasrditi!’, reći će im Allah.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ovaj nam hadis prenosi razgovor koji će na Sudnjem danu biti u Džennetu, između Allaha Uzvišenog i vjernika. Allah će pozvati vjernike i nakon što uđu u Džennet, upitaće ih: “O džennetlije!”, i oni će se odazvati: “Odazivamo Ti se, Gospodaru! U Tebe je svako dobro i Ti pomažeš, pa mi Te molimo za to dobro, jer je svako dobro u Tvojim rukama i moći.” Ovdje nije spomenuto zlo, jer je od edeba da se ono ne spominje direktno. Allah će ih upitati: “Jeste li zadovoljni blagodatima u kojima se nalazite?” “A kako da ne budemo zadovoljni, Gospodaru?” Ovo će kazati kao vid potvrde svoga zadovoljstva, tj. zadovoljni smo jer si nam dao ono što nisi dao nikome od Tvojih stvorenja, koja nisu ušla u Džennet.” Po drugoj verziji: “Da li ima nešto bolje od ovoga što si nam dao?” Onda će im Allah reći: “Hoćete li da vam dam nešto još bolje od toga?” “A šta može biti još bolje od toga?”, zapitat će. “Obasut ću vas Svojim zadovoljstvom i nikada se na vas više neću rasrditi!”, reći će im Allah.
Od Enes b. Malika, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Džehennem ne prestaje govoriti: ‘Ima li još?’, sve dok Uzvišeni Gospodar ne stavi u njega Svoje stopalo, nakon čega će reći: ‘Dosta je, dosta je, tako ti Tvoje veličanstvenosti!’, a zatim će se skupiti jedan njegov dio ka drugom.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Uzvišeni Allah obavještava da će reći Džehennemu: “Jesi li se napunio?”, iz razloga što je obećao da će ga napuniti ljudima i džinima, zajedno. Uzvišeni Allah naređuje da se u Vatru bace oni kojima je to predodređeno, a ona govori: “Ima li još?”, tj. ima li još da mi se da, sve dok Uzvišeni Gospodar ne stavi Svoje stopalo na nju, nakon čega će reći: “Ovo mi je dosta”, pa će se skupiti i zatvoriti. Nije dozvoljeno da se svojstvo stopala iskrivljuje, nego je obaveza potvrditi stopalo kao svojstvo Uzvišenog Allaha bez izmjene, bez poništavanja, bez kakvoće i bez poistovjećivanja.
Ebu Musa prenosi da je Allahov Poslanik rekao: “Nema niko da je na uvredu koju čuje strpljiviji od Allaha. Oni Mu pripisuju dijete, a On im daje zdravlje i opskrbljuje ih!”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Niko nema veće strpljenje od Allaha. Es-Sabur (Strpljivi) je jedno od Allahovih lijepih imena, a znači: Onaj koji ne ubrzava kaznu grešnicima, On je blizu i blag je, On je više blagodaran nego što kažnjava. U ovom je hadisu spomenut izraz “el-eza”, a on ukazuje na zlo koje ne ostavlja mnogo traga. Uzvišeni je Allah kazao da Njemu niko ne može naštetiti: “Neka te ne žalosti to što oni u nevjerovanje žure, jer oni Allahu ne mogu nimalo naštetiti.” A u hadisi-kudsiju stoji: “O robovi Moji, vi Mi ne možete ni naštetiti niti kakvu korist donijeti.” Dakle, stvorenja mogu samo vrijeđati Allaha. Poslanikove riječi: “Oni Mu pripisuju dijete…” znače: čovjek vrijeđa Allaha pripisujući Mu dijete, te tako čini širk u ibadetu, a ibadet se mora samo Allahu uputiti. Poslanikove riječi: “…a On im daje zdravlje i opskrbljuje ih” znače: na njihovo zlo Allah uzvraća dobrim, na vrijeđanje, od kojeg je On daleko, na negiranje Njegovih poslanika, suprotstavljanje naredbama i činjenje harama, On uzvraća dobrim dajući ljudima zdravlje, liječeći ih, čuvajući ih danju i noću i dajući im opskrbu, potčinjavajući im ono što je na nebesima i na Zemlji. Ovo je vrhunac strpljenja, blagosti i dobročinstva.
Od el-Mugire b. Šu'be, r.a., prenosi se da je Sa'd b Ubada, r.a. rekao: “Kad bih vidio čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sabljom, i to oštricom.” Doprlo je to do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je rekao: “Zar se čudite Sa'dovoj ljubomori? Allaha mi, ja sam još ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene. Zbog ljubomore, Uzvišeni Allah zabranio je razvrat svake vrste, tajni i javni, i ne postoji niko ljubomorniji od Allaha, niti iko kome je opravdanje draže od Allaha. Zbog toga je Uzvišeni Allah slao poslanike, da radosnu vijest donose i da opominju. Ne postoji niko ko više voli hvalu od Allaha, zbog toga Uzvišeni Allah obećava džennet.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Sa'd b Ubada, r.a., rekao je: “Kad bih vidio čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sabljom, i to oštricom”, tj. ubio bih ga bez ikakve dvojbe. Allahov Poslanik, s.a.v.s., podržao ga je u tome obavještavajući da je on ljubomorniji od Sa'da, a da je Allah ljubomorniji i od njega. Ljubomora Uzvišenog Allaha ne liči ljubomori nekog stvorenja, nego je to svojstvo Uzvišenog koje priliči Njegovoj veličanstvenosti, slično kao što su srdžba, zadovoljstvo i druga Allahova svojstva u kojima nema sličnosti sa svojstvima stvorenja. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zbog ljubomore, Uzvišeni Allah zabranio je razvrat svake vrste, tajni i javni”, tj. od posljedica Njegove ljubomore jest zabrana da se ljudi približavaju razvratu, a to su djela koja su neprihvatljiva i koja preziru čiste duše i neiskvarena, zdrava priroda, kao što je preljuba. Javni razvrat je onaj koji se čini javno i onaj koji se uradi udovima, makar to bilo i tajno. Dok se tajni razvrat odnosi na ono što se čini u tajnosti kao i ono što biva u srcu. Riječi: “i ne postoji niko ljubomorniji od Allaha, niti iko kome je opravdanje draže od Allaha. Zbog toga je Uzvišeni Allah slao poslanike, da radosnu vijest donose i da opominju…” znače: poslanici su slati iz razloga da se spriječi mogućnost isprike Božijih robova, i da bi se opomenuli prije nego se na njih spusti kazna, kao što kaže Uzvišeni: “O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali”. Riječi: “Ne postoji niko ko više voli hvalu od Allaha, zbog toga Uzvišeni Allah obećava džennet”, ovo je zbog Njegove opće savršenosti, jer On Uzvišeni voli da Mu se ljudi zahvaljuju, da Ga hvale i da zahvalom odgovaraju na Njegove blagodati i vrijednosti. Zbog toga im daruje nebrojene blagodati u kojima uživaju i zadovoljan je njima kada Mu zahvaljuju na tome. I koliko god donosili zahvalu, zahvaljivali i slavili Ga, nisu u stanju zahvaliti Mu koliko On zaslužuje. Zbog toga je pohvalio Sebe obećavši džennet kako bi Njegovi robovi što više od Njega tražili, slavili Ga i hvalili, kako bi se trudili iz petnih žila i koliko god mogu, jer je džennet vrhunac uživanja.
Od Abdullaha b. Amra b. el-Asa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi ulazio u džamiju, učio: “Utječem se Allahu Veličanstvenom, Njegovom licu plemenitom i Njegovoj oduvijek postojećoj vlasti, protiv šejtana prokletog!” Jedan prenosilac upita: “Je li samo ovo hadis?”, a njegov mu šejh odgovori : “Da.” “A kada to prouči šejtan rekne: ‘Sačuvan je od mene ostatak dana.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi ulazio u džamiju, učio bi: “Utječem se Allahu Veličanstvenom”, tj. pribjegavam, tražim utočište i štitim se Allahovim Bićem veličanstvenih svojstava i Njegovom moći. Riječi: “Njegovom licu plemenitom”, tj. toliko plemenitom koji stalno daje i čije davanje ne prestaje, jer je njegova plemenitost univerzalna i apsolutna. On je Plemeniti sa svim značenjima plemenitosti i vrstama dobra, časti i davanja. Obaveza je potvrditi da Allah ima lice, bez iskrivljavanja značenja ili poništavanja, bez govora o kakvoći i poistovjećivanja. Riječi: “…i Njegovoj oduvijek postojećoj vlasti…”, odnosno njegovog praiskonskog dokaza, Njegove sveobuhvatne snage i moći. Riječi: “…protiv šejtana prokletog”, tj. protiv šejtana koji je otjeran od vrata Uzvišenog i onog kojeg gađaju svjetlice nebeske. Jedan prenosilac upita: “Je li samo ovo hadis?”, a njegov mu šejh odgovori : “Da.” Ili je značenje ovo: ima li još ovog hadisa, a nisi mi ispričao, ili je ovo značenje: je li ovo dovoljno bez drugih vidova zikra, ili je značenje: je li ovo dovoljna zaštita od šejtanskog zla? Zbog toga je ovaj odgovorio potvrdno. “A kada to prouči, šejtan rekne: ‘Sačuvan je od mene ostatak dana'”, odnosno, kada onaj ko ulazi u džamiju prouči ovu dovu, šejtan govori: “Ovaj se sačuvao od mene tokom cijelog dana.”
Od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se merfu predaja: “Naš će Gospodar potkoljenicu Svoju otkriti, pa će Mu sedždu učiniti svaki vjernik i vjernica, a ostat će svaki onaj koji je činio sedždu na dunjaluku licemjerno. Takvi će krenuti da učine sedždu, ali će im leđa postati ravna (tj. neće se moći saviti kao da nemaju pršljenove).”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Uzvišeni Gospodar će otkriti Svoju plemenitu potkoljenicu, pa će mu na sedždu pasti svaki vjernik i vjernica. Što se tiče licemjera koji su sedždu činili da bi ih ljudi vidjeli, oni će biti onemogućeni da je učine jer neće leđa moći saviti zbog toga što na dunjaluku nisu iskreno Allahu činili sedždu, nego su to radili zbog dunjalučkih interesa. Nije dozvoljeno tumačiti riječi Sak (potkoljenica) kao poteškoća i nedaća i sl., nego je obaveza to svojstvo potvrditi Allahu bez zalaženja u kakvoću, i bez poređenja, te bez iskrivljavanja i negiranja.
Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Nakon što je Allah završio stvaranje stvorenja, pojavila se rodbinska veza i uzela za pas Milostivog. Allah reče: ‘Zbog čega to?’ Ona reče: ‘Ovo je mjesto onoga ko se Tobom štiti od kidanja rodbinskih veza.’ Allah reče: ‘Zar nećeš biti zadovoljna da uspostavim vezu sa onim ko je vezan s tobom, i da je prekinem s onim ko je prekine s tobom?’ Ona odgovori: ‘Hoću, Gospodaru moj.’ Allah reče: ‘Tako će i biti.'” Allahov Poslanik, s.a.v.s., tad je rekao: “Ako hoćete, učite ajet: ‘Zar i vi ne biste, kada biste se vlasti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali!”” U Buharijevoj verziji navodi se da je Uzvišeni Allah rekao: “Onaj ko te održava, i Ja njega održavam, a onaj ko te kida, i ja njega kidam.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Riječi: “Nakon što je Allah završio stvaranje stvorenja…”, tj. kada je završio stvaranje stvorenja, što upućuje da se to desilo u određenom vremenu, a moć Uzvišenog Allaha se ne ograničava niti Ga nešto može zaposliti da zanemari nešto drugo. Međutim, Njegova mudrost iziskuje da to bude u određenom vremenskom intervalu, što je dokaz da su Njegova djela vezana za Njegovu volju, tako da kada poželi uraditi nešto, On to i učini. Ove riječi ne znače da je Allah završio sa stvaranjem svih stvari, nego Njegova stvorenja neprestano dolaze jedna za drugim. Međutim, prethodilo im je Njegovo znanje o njima, Njegovo određenje i zapisivanje, tako da se sve to dešava samo Njegovom voljom. Riječi: “…pojavila se rodbinska veza i uzela za pas Milostivog. Allah reče: ‘Zbog čega to?'”, tj. ova djela, povezana za rodbinske veze u vidu pojavljivanja i govora, kako se razumije iz značenja hadisa da je to bilo doslovno i praktično, iako su rodbinske veze nešto nematerijalno. Međutim, Božija moć se ne mjeri onim što zna čovječija pamet. Ovaj hadis spada u red onih koji se odnose na Božija svojstva o kojima se ulema izjasnila da se navode onako kako su navedena (tekstom), odgovarajući onima koji su zanijekali njihovo značenje. Značenje hadisa nije da Uzvišeni Allah ima odjeću gornjeg i donjeg dijela tijela, onako kako to imaju i oblače ljudi praveći ih od kože, lana, pamuka i drugog materijala, jer Uzvišeni kaže: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” Poslanikove riječi: “Ona reče: ‘Ovo je mjesto onoga ko se Tobom štiti od kidanja rodbinskih veza'” znače da je ovo najveličanstvenije mjesto, gdje onaj ko traži utočište i zaštitu traži to najveličanstvenijom zaštitom, a to je dokaz značaja čuvanja rodbinskih veza i dokaz opasnosti njihovog kidanja. Spajanje veza znači činiti dobročinstvo prema rodbini, pokloniti im ljubav i bliskost, njihovo pomaganje, otklanjanje od njih svega što im pričinjava nelagodu i nastojanje da im se priskrbi sreća na ovome i budućem svijetu. Riječi: “Allah reče: ‘Zar nećeš biti zadovoljna da uspostavim vezu sa onim ko je vezan s tobom, i da je prekinem s onim ko je prekine s tobom?’ Ona reče: ‘Hoću, Gospodaru moj.’ Allah reče: ‘Tako će i biti'” znače da ko bude čuvao i održavao rodbinsku vezu, Allah će njega čuvati. A koga Allah čuva, on će dospjeti do svakog dobra i sreće na ovome i budućem svijetu. I na kraju će dospjeti u blizinu Uzvišenog i el-Firdevs, jer veza ostaje sve do tamo, kada će gledati u lice svoga Gospodara Plemenitog. Onaj ko bude kidao rodbinske veze, Allah će prekinuti vezu sa njim. A kome Uzvišeni uskrati vezu, on je sa Allahovim neprijateljem, prognanim i prokletim šejtanom.
Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik,s.a.v.s., rekao: “Rodbinske veze su isprepleteni povez koji se drži za ogrtač Milostivog. Čuva onoga ko ih čuva, a ne pazi onoga ko ih narušava.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Rodbinske se veze vezuju za Uzvišenog Allaha. Izraz “rahim” je izveden iz Božijeg imena er-Rahman. Ovaj hadis spada u red onih hadisa koji se odnose na Božija svojstva o kojima se ulema izjasnila da se navode onako kako su navedena, odgovarajući onima koji su zanijekali njihovo značenje. Izraz “el-hudžzetu”, koji je upotrijebljen u ovom hadisu, a koji se odnosi na ogrtač donjeg dijela tijela, ukazuje na jedno od svojstava u koje se mora vjerovati, i to bez iskrivljavanja ili poništavanja, i bez detaljisanja o kakvoći i poistovjećivanja. Prema tome, vjerujemo da se “rahim”, tj. rodbinska veza vezuje za ogrtač Milostivog i da Uzvišeni Allah čuva onoga ko je pazi, a onoga ko je krši i o njoj ne brine, ne pazi. A onaj koga Allah ne pazi i ne čuva jest sa Allahovim neprijateljem, od Allahove milosti udaljenim – s prokletim šejtanom. I kada bi sva stvorenja htjela da mu pomognu i da mu koriste, ne bi mu to pomoglo.
Adijj ibn Hatim, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Zaštitite se od (džehenemske) vatre, pa makar sa pola hurme (koju udijelite).“ U drugom rivajetu kod Buharije i Muslima stoji: “Svakom od vas će se njegov Gospodar direktno obratiti pitanjem o njegovim grijesima, pa će pogledati desno do sebe, i neće ništa drugo vidjeti osim svojih djela; zatim će pogledati lijevo do sebe i opet neće ugledati ništa drugo osim svojih djela; zatim će pogledati ispred sebe i neće vidjeti ništa osim vatre usmjerene prema njemu. Zato se čuvajte vatre, pa makar dijeleći pola hurme, a ko ne nađe ni to, onda lijepom riječju.“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu sa svakim čovjekom razgovarati ponaosob, bez bilo kakovog tumača i prevodioca. Čovjek će pogledati na desnu stranu i vidjeće samo svoja djela, pogledaće i na lijevu stranu i vidjeće samo svoja djela, pogledaće ispred sebe i neće vidjeti osim Vatre. Poslanik, sallallah ‘alejhi ve sellem, kazao je: “Bojte se Vatre i zaštitite se od Vatre, pa makar da pola hurme”, dadnete kao sadaku ili manje od toga. Ukoliko neko nema ni pola hurme, onda neka se zaštiti od Vatre lijepom riječju, jer svako dobro djelo čovjeka štiti od Vatre.
Ebu Hurejre, radjallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni je Allah, doista, rekao: ‘Ko uznemirava mog evliju (štićenika) – Ja sam mu objavio rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi koje sam mu propisao. Moj će Mi se rob ustrajno približavati nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postat ću sluh njegov, kojim sluša, vid njegov, kojim gleda, ruka njegova, kojom uzima, noga njegova, kojom hoda. Ako Me upita, dat ću mu, a ako od Mene zaštitu zatraži, doista ću mu je pružiti. Ni oko čega što radim nisam se više ustručavao kao od uzimanja duše vjernikove, koji ne voli smrt, a Ja mu ne volim nažao učiniti.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Allahove riječi: “Ko uznemirava Mog evliju – Ja sam mu objavio rat”, znače: Ko se neprijateljski odnosi prema Allahovom evliji, tj. bogobojaznom vjerniku koji slijedi Allahov vjerozakon i takvog smatra neprijateljem, Allah ga upoznaje s tim da mu je objavio rat, jer i on se neprijateljski odnosi prema Njegovim evlijama, dragim robovima. “Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi koje Sam mu propisao. Moj će Mi se rob ustrajno približavati nafilama sve dok ga ne zavolim.” Kada je Allah spomenuo da je uznemiravanje Njegovih evlija, ustvari, rat protiv Njega, spomenuo je opis Svojih evlija za koje kaže da ih je zabranjeno uznemiravati, te da ih je obaveza voljeti. Spomenuo je ono čime se Njemu približava. Osnova riječi el-vilajet (naklonost, prijateljstvo) je el-kurb (blizina), dok je osnova riječi el-‘adaveh (neprijateljstvo), udaljenost (el-bu'd). Allahove evlije su oni koji se Allahu približavaju onim što ih približava Njemu, dok su Njegovi neprijatelji oni koji se od Njega udaljavaju djelima koja su uzrok te udaljenosti. On je Svoje evlije koji Mu se približavaju podijelio na dvije vrste: Prva: Oni koji Mu se približavaju izvršavanjem obaveznih djela, što obuhvata činjenje obligatnih dužnosti i ostavljanje zabranjenih djela. Sve se ovo ubraja u dužnosti koje je Allah stavio u obavezu Svojim robovima. Druga: Oni koji Mu se nakon obaveza približavaju pohvalnim djelima. Ukoliko se rob konstantno približava Allahu dobrovoljnim djelima, On će ga zavoljeti. “A kada ga zavolim, postat ću sluh kojim sluša, vid kojim gleda, ruka kojom uzima, noga kojom hoda.” Pod ovim riječima se misli na to da onoga ko se trudi približiti Allahu preko obaveznih i pohvalnih djela, Allah će približiti Sebi i dati mu stabilnost u ova četiri organa. Učvrstiće mu sluh pa neće slušati osim ono čime je Allah zadovoljan. Učvrstiće mu vid, pa neće gledati osim ono čime je Allah zadovoljan. Učvrstiće mu i ruke pa neće raditi osim ono što Allah voli i čime je zadovoljan. Učvrstiće mu noge, pa neće ići tamo gdje Allah neće biti zadovoljan da on ide. Dakle, na ovo se misli pod riječima: “a kada ga zavolim, postat ću sluh kojim sluša, vid kojim gleda, ruka kojom uzima, noga kojom hoda.” Ovaj hadis ne može biti dokaz za one koji vjeruju u utjelovljenje i sjedinjavanje, koji kažu da se Gospodar utjelovio u roba ili se s njim sjedinio. Allah je daleko od ovakvog govora, jer on je nevjerstvo, da nas Allah sačuva. Allah i Njegov Poslanik čisti su od ovakvih stavova. “Ako Me upita, dat ću mu, a ako od Mene zaštitu zatraži, doista ću mu je pružiti.” Onaj koga Allah voli i koji se Njemu približava, kod Njega je na posebnom položaju, tako da ako on nešto zatraži, On će mu dati, a ako od Njega zaštiti potraži, On će ga zaštiti, ako Mu dovu uputi, On će mu je uslišati. Takvome se dova prima jer on ima posebnu počast od Allaha Uzvišenog. “Ni od čega što radim nisam se više ustručavao kao oko duše vjernikove, koji ne voli smrt, a Ja mu ne volim nažao učiniti.” Ovo ima sljedeće značenje: Allah je odredio smrt Svojim robovima, kao što kaže: “Svako živo biće okusiće smrt.” Smrt podrazumijeva odvajanje duše od tijela, a to se ne dešava osim uz veliku bol. S obzirom da je smrt ovako bolna, a Allah ju je propisao svim robovima i ona se mora desiti, iako Allah prezire da uznemiri vjernika i da mu neugodnost pričini. Allah to naziva ustručavanjem (tereddud), kada se radi o uzimanju duše vjernika. Šejh Ibn Baz veli: “Ustručavanje je onakvo kako Allahu priliči, a mi ne znamo njegovu kakvoću. Njegovo ustručavanje nije kao naše. Ustručavanje koje se veže za Allaha nije slično ustručavanju stvorenja, nego je ono onakvo kako priliči Njemu, kao i ostala svojstva Uzvišenog Allaha.”
Abdullah b. Mes'ud, radijallahu ‘anhu, prenosi da je neki Jevrej došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “O Muhammede, Allah je stavio nebesa na jedan prst, zemlje na jedan prst, brda na jedan prst, drveće na jedan prst, i stvorenja na jedan prst, a zatim kazao: ‘Ja sam Vladar.'” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada se osmjehnuo tako da su mu se vidjeli kutnjaci, a potom proučio ajet: “Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ovaj hadis ukazuje na veličinu Uzvišenog Allaha, jer On je Taj Koji sva nebesa može staviti samo na jedan od Svojih prstiju Svoje plemenite i uzvišene Ruke. Ovdje također spominje i stvorenja koja su ljudima poznata po svojoj veličini, te ukazuje da svaku vrstu tih stvorenja On može staviti na jedan od Svojih prstiju. Kada bi Allah Uzvišeni htio, On bi mogao i sva nebesa i sve zemlje i ono što je na njima staviti na samo jedan prst Svoje ruke. Neka je On Uzvišen i Veličanstven. Znanje o ovome naslijeđeno je od vjerovjesnika koji su to dobili Objavom od Allaha Uzvišenog, pa je zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio istinitost govora Jevreja, čak se tome i zadivio i obradovao, te se osmjehnuo tako da su mu se kutnjaci vidjeli, potvrđujući istinitost tog podatka, kao što kaže Abdullah b. Mes'ud u drugoj svojoj verziji. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije je proučio ajet: “Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u Šaci Njegovoj biti, a nebesa će u Desnici Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!” U ovom ajetu potvrđuju se Allahu Uzvišenom dvije ruke, kao potvrda onome što je kazao Jevrej. Zato se ne treba obazirati na one koji su skloni negiranju svojstava (ta’til) i koji negiraju da Allah ima prste, smatrajući da potvrda toga vodi poistovjećivanju Allaha sa Njegovim stvorenjima. Onaj ko to negira ne zna da potvrđivanje ovih svojstava ne podrazumijeva poistovjećivanje, jer mi Allahu potvrđujemo i život, moć, snagu, sluh, vid, pa to ne znači i poređenje Allaha sa Njegovim stvorenjima, jer On neka je slavljen, nije ničemu sličan i On sve čuje i vidi.
Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: “El-Kursi je mjesto dvaju stopala, a veličinu Arša niko ne može pojmiti.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Huzejme u djelu “Et-Tevhid”.
Objašnjenje
“El-Kursi je mjesto dvaju stopala…” El-Kursi, koji je Allah Sebi pripisao, mjesto je Njegovih stopala. Zapamćeno je da je Ibn Abbas ovako protumačio riječ “el-Kursi”, i na tome su učenjaci ehli-sunneta. A od njega nije zapamćeno da je ovaj izraz protumačio kao “znanje”. Isto tako, predaja od el-Hasana da je el-Kursijj ustvari Arš slaba je predaja. Riječi: “…a veličinu Arša niko ne može pojmiti” znače: Arš, iznad kojeg se Uzvišeni Allah uzdigao, ogromno je stvorenje, i jedino Allah zna njegovu veličinu.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Allah kaže: ‘Čovjek Me utjeruje u laž, a nema na to pravo i vrijeđa me, a nema na to pravo. Kad je riječ o njegovu poricanju Mene – to su njegove riječi: ‘Neće me proživiti onako kao što me je stvorio prvi put!’ Prvo stvaranje nije Meni lakše od ponovnog stvaranja! A kad je riječ o tome da Me on vrijeđa, to su njegove riječi: ‘Allah je Sebi uzeo dijete!’ Ja sam, međutim, Jedan i Utočište svakom! Nisam rodio, niti sam rođen, i niko Mi ravan nije!'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
U ovom hadisi kudsijju, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje da je Njegov Gospodar rekao: “Čovjek (sin Ademov) me utjeruje u laž”: tj. jedna skupina ljudi Me utjeruje u laž, a to su oni koji negiraju proživljenje, poput arapskih mnogobožaca i drugih koji obožavaju kumire i kipove, te kršćana, kao što će to biti kazano u nastavku hadisa. Oni nemaju pravo niti smiju da Allaha utjeruju u laž, niti priliči Allahu da Ga neko utjeruje u laž. Zatim kaže: “Vrijeđa Me, a nema pravo na to.” Vrijeđanje je opisivanje nečega opisom koji sadrži omalovažavanje. Ovdje se misli na to da neki ljudi opisuju Allaha svojstvima manjkavosti, poput onih koji tvrde da Allah ima dijete, kao što će to biti pojašnjeno kasnije. Oni nemaju pravo i ne smiju da vrijeđaju Allaha, niti Allahu priliči da bude vrijeđan od strane bilo koga. Zatim se u hadisu detaljnije pojašnjava ono što je sažeto rečeno: “Kad je riječ o njegovom utjerivanju u laž Mene – to su njegove riječi: ‘Neće me proživiti onako kao što me je stvorio prvi put'”, tj. utjerivanje Allaha u laž je to što rob kaže da ga Allah neće oživjeti nakon smrti kao što ga je prvi put stvorio iz ničeg. Ovakav stav predstavlja nevjerstvo i utjerivanje Allaha u laž. Zatim, Allah Uzvišeni takvima kaže: Prvo stvaranje nije lakše od ponovnog oživljenja, tj. proces prvog stvaranja iz ničega nije lakši od oživljavanja nakon smrti, nego je oboje jednako spram Allahove snage, a kosmički zakoni ukazuju da je ponovno proživljenje obično lakše, jer već postoji osnovni materijal od kojeg je čovjek stvoren i ostali su njegovi tragovi. Zatim kaže: “A kada je u pitanju vrijeđanje Mene, to su riječi: ‘Allah je Sebi uzeo dijete'”, tj. oni tvrde da Allah ima dijete: “Jevreji govore da je Uzejr Allahov sin, a kršćani govore da je Isa (Isus) Allahov sin.” Arapi su smatrali da su meleki Allahove kćeri. Ovakve riječi predstavljaju vrijeđanje i omalovažavanje Allaha i stavljanje Njega na poziciju stvorenja. Nakon svega toga, Allah odgovara: “Ja sam Jedan”, tj. apsolutno jedinstven u Svome Biću i svojstvima, čist od bilo kakve mahane i nedostatka, opisan svakim vidom savršenosti i potpunosti. Ja sam Utočište svakom i nisam potreban za bilo kim, dok svi drugi Mene trebaju. Ja Sam Onaj Koji je savršen u svim oblicima časti i ugleda. “Nisam rodio”, tj. Ja nikom nisam otac, “i nisam rođen”, tj. Ja nisam nečije dijete; jer Allah je prvi – bez početka, kao što je On posljednji – bez kraja. “Meni niko ravan nije”, tj. Ja nemam Sebi jednakog niti sličnog. Negiranje jednakosti obuhvata negiranje očinstva, potomstva, supružništva i drugog.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah Uzvišeni kaže: ‘Visočanstvo (čast, slava) Moje je svojstvo, a i veličanstvenost (ponos) Moje je svojstvo, pa ko Mi se u tome suprotstavi (bude se oholio i ponosio), Ja ću ga kazniti.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Visočanstvo (čast, slava) i veličanstvenost (ponos) su dva Allahova svojstva koja ne posjeduje niko mimo Njega, kao što sa čovjekom u njegovom ogrtaču kojeg nosi ne sudjeluje niko. Onaj ko tvrdi da ima ta svojstva, suprostavlja se Allahu u onome što je Njemu specifično, a ko se Allahu suprotstavi On će ga kazniti.
Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je prenio ove Allahove riječi: ‘O sine Ademov, dok god Me budeš molio i od Mene se nadao, Ja ću ti praštati šta god budeš radio, i na to se neću obazirati! O sine Ademov, kad bi tvoji grijesi dosegli do neba, pa Me ti zamolio za oprost, oprostio bih ti! O sine Ademov, kad bi mi pristupio s greškama velikim poput Zemlje, zatim Me sreo ne smatrajući drugog ravnim Meni, Ja bih ti pristupio s isto toliko oprosta!'”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ova hadis ukazuje na veličinu Allahove, subhanehu ve taala, milosti, Njegovu plemenitost i dobrotu. U njemu su spomenuti uzroci kojima čovjek zaslužuje oprost, a to su: dova i traženje oprosta. A oba ova uzroka su uvjetovana tevhidom u obožavanju Allaha Uzvišenog. Dakle, ko sretne Allaha Uzvišenog ne pripisujući Mu druga, koristit će mu njegove dove i traženje oprosta, a onom ko bude činio širk neće koristi ni dova ni traženje oprosta, niti bilo šta drugo.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada je Allah stvorio stvorenja, zapisao je u Knjizi koja je kod Njega iznad Arša: ‘Zaista Moja milost nadvladava Moju srdžbu.'” A u drugim predajama spominju se izrazi “nadvladala je Moju srdžbu” i: “pretekla je Moju srdžbu.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Kada je Allah Uzvišeni stvori stvorenja, zapisao je u Knjizi koja je kod Njega iznad Arša: “Zaista je Moja milost veća i jača od Moje srdžbe.”
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Allah je dobar i prima samo dobro. Allah je vjernicima naredio ono što je naredio i poslanicima kada je rekao: ‘O poslanici, jedite dozvoljena i lijepa jela, i dobra djela činite.’ (El-Mu'minum, 51.) ‘O vjernici, jedite dozvoljena i lijepa jela koja smo vam podarili.’ (El-Bekara, 172.)” Zatim je govorio o čovjeku raščupane kose i prašnjavom od dugoga putovanja, koji diže ruke nebu moleći: “Gospodaru moj, Gospodaru moj!”, a hrana mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram i hranjen je haramom, pa kako mu dova bude primljena?”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Allah Uzvišeni ne posjeduje nikakve mahane i nedostatke, On posjeduje svojstva uzvišenosti, ljepote i savršenstva. Njemu se ne može približiti na način da se udjeljuje haram imetak ili nekvalitetna haram hrana. Allah Uzvišeni dozvolio je vjernicima da konzumiraju lijepa jela, kao što je to dozvolio i poslanicima, s tim da se čine dobra djela i da se bude zahvalno na blagodatima koje On daje. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojasnio je da Allah voli kada se udjeljuje lijepa i halal zarada, te da voli samo lijepa i dobra djela. Lijepim i dobrim djelom smatra se samo ono koje je učinjeno iskreno u ime Allaha i koje je u skladu sa poslaničkom praksom. Potom je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upozorio ummet na opasnost od harama, spominjući čovjeka koji dugo putuje u pokornosti, kao što su hadždž, džihad, sticanje opskrbe, koji ima dugu i prašnjavau kosu od tolikog putovanja te moli Allaha podignutih ruku, ponizno i skrušeno, ali i pored toga dova mu bude odbijena jer mu je imetak i zarada haram, a haram su mu i hrana i piće.
Od Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je milost podijelio na stotinu dijelova. Kod Sebe je zadržao devedeset devet, a samo jedan dio spustio je na Zemlju. Od tog dijela dolazi i međusobna samilost među stvorenjima, tako da i životinja pazi gdje će stati nogom, iz bojazni da ne zgazi svoje mladunče.” U drugoj predaji stoji: “Zaista Allah Uzvišeni ima stotinu milosti, jednu je spustio među džine, ljude, životinje i insekte, pa na temelju te milosti oni međusobno saosjećaju i milostivi su jedni prema drugima, tako da je, uslijed te milosti, i divlja životinja naklonjena prema svome mladunčetu. A ostalih devedest devet milosti Allah Uzvišeni ostavio je za Sudnji dan, kojima će se smilovati Svojim robovima.” A od Selmana el-Farisija prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zaista Allah Uzvišeni ima stotinu milosti, od jedne dolazi međusobna samilost među stvorenjima, a devedeset devet je ostavio za Sudnji dan.'” U jednoj predaji stoji i ovo: “Zaista je Uzvišeni Allah na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju stvorio stotinu milosti, svaka je milost veličine koliko je razdaljina između nebesa i Zemlje. Jednu je ostavio na Zemlji, pomoću koje je majka milostiva prema svome djetetu, te divlje životinje i ptice jedne prema drugima, a kada bude Sudnji dan, upotpunit će je sa ostalom milosti.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Allah Uzvišeni je podijelio milost na stotinu dijelova, pa je jedan dio spustio na Zemlju, a devedeset i devet dijelova ostavio je za Sudnji dan. Od ovog jednog dijela dolazi i međusobna samilost među svim stvorenjima, tako da i kobila, koja je poznata po okretljivosti i brzopletosti, pazi da ne našteti svome mladunčetu, pa gleda gdje će stati kopitom, iz bojazni da ne zgazi svoje mladunče. Iz te milosti je i divlja zvijer milostiva prema svome mladunčetu. A ostalih devedesetdevet milosti Allah Uzvišeni je ostavio da bi se njima smilovao Svojim robovima na Sudnjem danu. Drugi hadis znači ovo: Allah Uzvišeni je na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju stvorio i stotinu milosti, veličina svake milosti popunjava prostor između nebesa i Zemlje; jednu od tih milosti odredio je za dunjaluk, i pomoću nje je majka milostiva prema svome djetetu, i pomoću nje su životinje i ptice međusobno milostivi. Zatim će je Gospodar svjetova na Sudnjem danu upotpuniti sa ostalih devedeset i devet milosti. Ako je sve što je dato čovjeku na ovom svijetu proisteklo iz ove jedne milosti, kako će onda biti sa stotinu milosti na onom svijetu, mjestu trajnog boravka i nagrade!
Ebu Hurejre, radijallau ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Čovjek (rob) neće sakriti mahane čovjeka na dunjaluku, a da neće njegove Allah sakriti na Kijametskom danu.” Muslim
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Kada musliman vidi određeni grijeh kod drugog muslimana, obaveza mu je da ga prekrije i da ga ne širi među ljudima, jer se to ubraja u širenje razvrata. Ko sakrije grijeh želeći Allahovo zadovoljstvo, Allah će ga nagraditi na Sudnjem danu tako što će sakriti njegove mahane i neće ga osramotiti pred drugim ljudima.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallau alejhi ve sellem, da je rekao: “Uzvišeni Allah rekao je: ‘Ja sam kod mišljenja Moga roba o Meni, Ja sam sa njim kad Me se sjeti.’ Tako mi Allaha, Allah se više obveseli kada jedan od Njegovih robova dođe tevbe (pokajanja), nego što se obveseli neko od vas kada pronađe izgubljenu devu u pustinji. ‘Ko se Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan aršin. Ko se Meni približi za jedan aršin, Ja se njemu približim za jedan hvat. A ko Meni ide hodom, Ja njemu idem trkom’” (Muttefekun alejhi). Ovo je jedna od Muslimovih verzija, a u dva “Sahiha” stoji: “c2”>“Ja sam s njim kada Mi zikir čini (spominje).” Dakle, u ovoj verziji umjesto “hajsu” (tamo gdje), stoji “hine” (onda kada), a obje verzije su tačne.
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Uzvišeni Allah je kod mišljenja Svoga roba o Njemu, pa ako o Njemu misli dobro, u njegovu je korist, a ako misli nešto drugo, imat će to što misli. U “Musnedu” imama Ahmeda stoji predaja od Ebu Hurejre: “c2”>“Ja sam kod mišljenja Moga roba o Meni, ako o Meni misli dobro, u njegovu je korist, a ako misli zlo, imat će to što misli” (Ispravnim ga je ocjenio Albani, u djelu “Sahihul-džami, 2/795 /4315/). Također, bilježi Ibn Hibban od Vasile b. el-Eskaa da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Allah veli: ‘Ja sam kod mišljenja Moga roba o Meni, mislio on dobro ili zlo'” (Ispravnim ga ocjenjuje Albani, u djelu “et-Ta'likatul-hisan”, 2/95). Kada čovjek treba da ima lijepo mišljenje o Allahu? Onda kada uradi djelo zbog kojeg se može nadati Allahovoj dobroti. Kada uradi dobro djelo, treba da misli da će mu ga Allah primiti. Lijepo mišljenje o Allahu bez činjenje dobrih djela jest samo pusta želja. Slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzda u Allaha. Lijepo mišljenje o Allahu podrazumijeva činjenje djela koje nas vodi ka tom mišljenju. Primjer tome jest sljedeće situacija: kada klanjaš, imaj lijepo mišljenje o Allahu da će ti primiti namaz; kada postiš ili sadaku djeliš, isto tako se nadaj; koje god dobro djelo da činiš, nadaj se da će ga Allah primiti. Lijepo misliti o Allahu i činiti loša djela svojstvo je slabih, koji nemaju oslonac na koju se mogu osloniti. Ibnul-Kajjim veli: “c2”>“Nema sumnje da lijepo mišljenje o Gospodaru treba biti popraćeno dobrim djelima, jer dobročinitelj može imati lijepo mišljenje o Allahu i nadati se da će ga nagraditi i da Svoje obećanje neće prekršiti, te da će pokajanje od njega prihvatiti. Što se tiče onoga ko je ustrajan u griješenju, nepravednom postupanju, njegovi grijesi mu neće dati da ima lijepo mišljenje o Allahu. To možemo vidjeti i u dunjalučkom životu, rob koji pobjegne od svoga vlasnika i iskaže mu nepokornost ne može nikako imati lijepo mišljenje o vlasniku (tj. o tome kako će vlasnik prema njemu postupiti), utoliko jer je nemoguće da se objedine neposlušnost i lijepo mišljenje o Allahu. grešnik ne misli dobro shodno količini grijeha koje čini, dok onaj ko ima najljepše mišljenje o svome Gospodaru jest upravo onaj ko Mu je najpokorniji.” Evo šta je u vezi s tim rekao Hasan el-Basri: “Vjernik ima lijepo mišljenje o Allahu, pa čini dobro, dok grešnik ima loše mišljenje,i čini loša djela.” “Allah se više obveseli kada jedan od Njegovih robova dođe tevbe (pokajanja), nego što se obveseli neko od vas kada pronađe izgubljenu devu u pustinji.” Naime, čovjek koji izgubi svoju jahalicu u pustinji, jahalicu na kojoj su mu i hrana i piće i pomisli da je uništen, pa nađe sve to, obraduje se, ali Allah se još više obraduje kada Mu se rob pokaje. Zatim se kazuje da je Allah plemenitiji od roba, jer kada se rob približi za jedan pedalj, Allah se njemu približi za jedan aršin. Kada se Njemu približi za jedan aršin, On se njemu približi za jedan hvat. A ko Njemu ide hodom, On njemu idem trkom. Sljedbenici ehli-sunneta vjeruju da je ovo što se spominje u hadisu istina, onako kako je rečeno, ali ne znaju kakvoću toga, ne znaju kakvoću tog trka i način na koji biva to približavanje. Znanje o kakvoći toga prepušta se samo Allahu, mi o tome ne govorimo, nego samo vjerujemo u značenje koje je iskazano. Allahovo prisustvo (el-meijja) dijeli na se dvije vrste: posebno, koje ukazuje na pomoć i podršku, i ono je spomenuto u hadisu, te opće, koje ukazuje na znanje i sveobuhvatnost. To je stvarno Allahovo svojstvo onako kako samo Njemu priliči. (Ibn Usejmin, “Šerhu rijadus-salihin”, 3/335)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Budite umjereni i ustrajni, i znajte da se niko od vas neće spasiti (džehennemske kazne) svojim djelima.” Ashabi su upitali: “Zar ni ti, Allahov Poslaniče?” Kazao je: “Ni ja, osim ako me Allah, iz Svoje dobrote, obaspe Svojom milošću.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ovaj hadis ukazuje na to da ustrajnost na pravom putu biva shodno mogućnostima, odnosto da čovjek nastoji koliko može da njegova djela budu ispravna jer čovjek, koliki god stepen bogobojaznosti da dostigne ne može izbjeći grešku, zato mu je naređeno da ustraje koliko je u mogućnosti. Zatim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Znajte da se niko od vas neće spasiti svojim djelima”, odnosno neće se spasiti od džehennemske kazne svojim djelima. Koliko god čovjek uradio dobrih djela to nije dovoljno da se izrazi zahvala Allahu, subhanehu ve teala, i da se ispuni Njegovo pravo koje ima kod svojih robova, pa će se zato čovjek spasiti samo ako mu se Allah, azze ve dželle, smiluje i oprosti mu. Nakon toga su ashabi upitali: “Zar ni ti Allahov poslaniče?”, odgovorio je: “Ni ja.” Ovo ukazuje na to da se ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neće spasiti svojim djelima osim, kako je sam kazao: “Osim ako me Allah, iz Svoje dobrote, ne obaspe Svojom milošću.” U ovome je pouka čovjeku da koliki god stepen bogobojaznosti dostigao neće se spasiti svojim djelima, čak se ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi spasio svojim djelima da mu nije Allah, subhanehu ve teala, oprostio sve grijehe.
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijalahu ‘anhuma, da je vidio čovjeka kako se uzrujao pošto je čuo hadis od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o svojstvima, negirajući to. Potom je Allahov Poslanik rekao: “Šta je ovima pa prave razliku između jasnih i manje jasnih šerijatskih tekstova? Kad čuju jasne ajete, smireni su, a kad čuju manje jasne ajete, ponašaju se nerazumno i nastradaju zbog toga.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Ebi-Asim
Objašnjenje
Ibn Abbas kritikuje neke od ljudi koji su prisustvovali njegovim predavanjima, a koji su negodovali kada bi čuli neke hadise koji govore o Allahovim svojstvima, jer nisu ispoljili potpuno vjerovanje u ono što je ispravno prenešeno od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Pa kada su na osnovu Kur'anskih ajeta spoznali njegovo značenje koje je sušta istina u koju vjernik nema nikakve sumnje, neki od njih su to drugačije protumačili od onoga kako je Allah objavio, pa su zbog toga propali.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Naš Uzvišeni Gospodar spušta se svake noći na zemaljsko nebo kada ostane zadnja trećina noći i govori: ‘Ko šta moli, da mu udovoljim? Ko šta traži, da mu dam! Ko Me moli za oprost, da mu oprostim!'”‘
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allah Uzvišeni se svake noći, u zadnjoj njenoj trećini spušta na zemaljsko nebo, a onda kaže: “c2”>“Ko Me doziva, da mu se odazovem? Ko od Mene nešto tražim, da mu udovoljim? Ko traži oprost, da mu oprostim?” Dakle, Allah Uzvišeni u tom periodu noći traži od Svojih robova da Ga mole i podstiče ih na to, jer će On udovoljiti njihovim molbama. Traži od njih da traže šta žele, pa da im On dadne. I traži od njih da ga za oprost grijeha mole, pa da On oprosti Svojim vjernim robovima. Pod traženjem se misli na podsticanje. Spuštanje Allaha je stvarno spuštanje, onako kako Njemu dolikuje, ne sliči spuštanju stvorenja i nije ispravno da se ono tumači u prenesenom značenju, pa da se kaže da se radi o milosti, melecima i sl., nego je obaveza vjerovati u to da se On spušta na način kako Mu dolikuje, bez iskrivljavanja svojstva, njegovog negiranja, bez zalaženja u kakvoću i poređenja, što je stav pripadnika Sunneta i džemata.
Abdullah b. Amr, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Onima koji su milostvi smilovat će se Milostivi. Smilujte se onima koji su na Zemlji, pomilovat će vas Onaj Koji je na nebu.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
“Onima koji su milostivi”, to su oni koji se smiluju stvorenjima na Zemlji, ljudima i životinjama, pružajući im svoje dobročinstvo i naklonost. Riječi: “…smilovat će se Milostivi” znače da će im podariti dobro, jer naknada je u skladu sa djelom. Riječi: “Smilujte se onima koji su na Zemlji” dolaze u ovoj općenitoj formi da bi obuhvatile sve vidove stvorenja na Zemlji, tako da se milost pokaže i prema dobrom i prema lošem, prema divljim životinjama, pticama i sl. Riječi: “pomilovat će vas Onaj Koji je na nebu”, tj. pomilovat će vas Uzvišeni Allah, Koji je na nebesima. Nije dozvoljeno iskrivljivati značenje ovih riječi te kazati da one znače “Allahova vlast” i sl., jer je uzvišenost Gospodara nad stvorenjima potvrđena Kur'anom, sunnetom i konsezusom islamskog umeta. Pod riječima: “Allah je na nebesima” ne misli se da Ga nebesa okružuju i da je On unutar tih nebesa, uzvišen je On od takvog predstavljanja. On je iznad nebesa, uzvišen iznad svih stvorenja.
Od Ebu Musaa el-Eš'arija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Allah Uzvišeni, odgađa kaznu nasilniku, ali kad mu kazna dođe neće ga pomilovati.” Zatim je proučio: “Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo zaista je bolno i strašno.” (Hud, 102.) (Muttefekun alejhi)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saopštava da Allah Uzvišeni, odgađa kaznu nasilniku, ali kad mu kazna dođe, neće ga pomilovati.” Zatim je proučio: “Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo zaista je bolno i strašno.”
Od Ebu Zerra El-Gifarija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, sljedeći hadis kudsi u kome Uzvišeni veli: „O Moji robovi, Ja sam Sebi zabranio nasilje (zulum), a i vama sam ga učinio zabranjenim, pa nemojte jedan drugom nepravdu činiti! O robovi Moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi, pa od Mene uputu tražite, a Ja ću vas uputiti! O robovi Moji, svi ste vi gladni, osim onoga koga Sam Ja nahranio, pa tražite od Mene hranu – nahranit ću vas! O robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Sam Ja obukao, pa tražite od mene odjeću, obući ću vas! O robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, pa tražite od Mene oprost da bih vam Ja oprostio! O robovi Moji, šta god vi uradili, niste u stanju Meni štetu nanijeti, niti mi kakvu korist učiniti! O robovi Moji, kada bi svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, bili toliko pobožni kao što je najbogobojazniji među vama, sve to nimalo ne bi uvećalo Moju vlast! O robovi Moji, kada bi svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, bili toliko pokvareni, kao što je najpokvareniji među vama, to ništa ne bi umanjilo Moju vlast! O robovi Moji, kada bi se svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, iskupili na jednom mjestu, i od Mene zatražili sve što žele, zatim Ja svakom od njih dao ono što je tražio, to nebi umanjilo ono što Ja posjedujem ni onoliko koliko bi umočena igla u more umanjila vodu! O robovi Moji, samo se radi o vašim djelima; Ja ću ih sva zabilježiti, a zatim ću svakom dati ono što je zaslužio, pa ko nađe dobro (hajr), neka bude zahvalan Allahu Uzvišenom, a ko nađe loše (šerr), neka ne kori nikog drugog, osim sebe.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ovaj hadis kudsijj, koji u sebi sadrži veličanstvene pouke iz osnova vjere i njenih ogranaka, govori nam o tome da je Allah iz Svoje dobrote prema robovima, Sebi zabranio nepravdu (zulm), i učinio je zabranjenim Svojim stvorenjima. Govori nam također, da su svi ljudi u zabludi i daleko od pravog puta osim onih koje Allah uputi, a ko bude tražio od Allaha uputu i ustrajnost, On će mu to dati. Sva stvorenja su siromašna, slaba i u potrebi za Allahom, pa ko bude tražio od Allaha da mu ispuni njegove potrebe, On će mu ih ispuniti. Ljudi griješe noću i danju, a Allah, subhanehu ve teala, sakriva njihove grijehe i prelazi preko njih onome ko traži oprosta od Allaha. Ljudi ne mogu svojim govorom i svojim djelima, koliko god pokušavali, da naštete Allahu, azze ve dželle, nimalo, niti da Mu kakvu korist pribave. Kada bi svi ljudi bili poput najbogobojaznijeg čovjeka, ta bogobojaznost ne bi nimalo uvećala Allahovu vlast, a kada bi bili poput najpokvarenijeg čovjeka među njima, to nimalo nebi umanjilo Allahovu vlast, zbog toga što su ljudi slabi i u potrebi za Allahom, subhanehu ve teala, u svakom stanju, uvijek i svugdje. Kada bi svi ljudi najednom tražili nešto od Allaha, i kada bi im Allah, subhanehu ve teala, svima dao ono što traže, to nimalo nebi umanjilo ono što je kod Allaha, jer su Njegove riznice pune, ne umanjuje ih dijeljenje iz njih. Allah, subhanehu ve teala, će sačuvati zapisana sva djela Svojih robova, koja su u njihovu korist i na njihovu štetu, zatim će im predočiti njihova djela na Sudnjem danu, pa čija naknada za njegova djela bude dobro, neka zahvali Allahu, azze ve dželle, koji ga je učvrstio na pokornosti, a čija naknada za njegova djela bude mimo toga, neka ne kori nikoga osim svoju dušu sklonu zlu koja ga je odvela u propast.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, rekao: “Allah, doista, ne gleda u vaša tijela i vaš izgled, nego gleda u vaša srca i vaša djela.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Allah, subhanehu ve teala, neće Svoje robove nagrađivati i kažnjavati na osnovu tijela i izgleda, i neće se sa to dvoje postići blizina Allaha, subhanehu ve teala. Nagrada će biti prema onome što se nalazi u srcima, to jest zbog iskrenosti te na osnovu dobrih djela koja se čine.
Od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenoseći od Gospodara, rekao: “Doista je Allah odredio dobra i loša djela, a zatim je to objasnio. Ko odluči učiniti dobro djelo i ne učini ga, Allahu mu ga upiše kao jedno potpuno dobro djelo, a ako odluči učiniti dobro djelo pa ga učini, Allah mu za to kod Sebe upiše deset do sedam stotina dobrih dijela, pa i više od toga. A ko odluči uraditi neko loše djelo pa ga ne uradi, Allah mu to upiše kao jedno potpuno dobro djelo, a ko odluči da uradi loše djelo, pa ga uradi, Allah mu za to upiše jedno loše djelo.” U Muslimovoj verziji stoji dodatak: “Upropašten će biti samo istinski gubitnik.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
U ovom veličanstvenom hadisu ima nekoliko pouka, a neke su sljedeće: da se namjera za činjenjem dobrog djela, uz trud i nastojanje da se djelo uradi, piše kao dobro djelo čak i ako se ne uradi, a ako se uradi, dobro djelo uvećava se kao deset dobrih djela, i mnogo više od toga; da onom ko odluči uraditi loše djelo, zatim ga ostavi radi Allaha, bude upisano jedno dobro djelo, a ako uradi loše djelo, bude mu upisano jedno loše djelo. Dalje, ko odluči učiniti loše djelo, zatim ga ne uradi, tome se ne piše grijeh. Sve ovo ukazuje na veličinu milosti Allaha Uzvišenog prema Svojim robovima.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: „Uzvišeni Allah ljubomoran je kada čovjek čini ono što je zabranjeno.“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Hadis nam pojašnjava da je Allah ljubomoran prema kršenju Svojih zabranama i da prezire kada se krše Njegove granice. Od tih zabrana je i djelo bluda koji je loš put i stranputica. Zbog toga Allah je robovima Svojim zabranio blud i sve što vodi do njega. Kada rob učini blud, Allah biva ljubomoran više nego kada se krše druge Njegove zabrane. Isti je slučaj i sa homoseksualnim odnosom, tj. općenjem muškarca s muškarcem jer to je djelo gore i opasnije; kod Allaha je to gore od bluda. Isto se odnosi na krađu, konzumiranje alkohola i svako drugo zabranjeno djelo na koje je Allah ljubomoran. Međutim, ljubomora prema kršenju nekih zabrana veća je od ljubomore prema nekim drugim, shodno opasnosti i veličini grijeha i štetnim posljedicama koje proizilaze iz tog grijeha.
